2. poglavlje
1 Ja i sam, kad sam došao kod vas, Braćo, nije to bilo sa prestižem riječi ili mudrosti da sam došao navješćivati tajnu Božju.
2 Jer, ja sam odlučio ništa ne znati među vama, osim Isusa Krista i Isusa Krista razapetog.
3 Tako ja bih pred vama slab, strašljiv i sav uzdrhtao;
4 moja riječ i moje propovijedanje ne imaše ništa od uvjerljivih besjeda mudrosti, već one bijahu iskazivanje učinjeno po sili Duha,
5 da vaša vjera ne bude utemeljena u mudrosti ljudskoj, već u sili Božjoj.
6 Ipak, to je zaista jedna mudrost koju mu mi poučavamo odraslim krščanima, mudrost koja nije od ovog svijeta ni prinčeva ovog svijeta, namijenjenih uništenju.
7 Mi poučavamo mudrost Božju, tajnovitu i trajno skrivenu, koju Bog, bijaše unaprijed namijenio našoj slavi.
8 Nitko od prinčeva ovog svijeta ni je ju upoznao jer, da ju bijahu upoznali, oni ne bi razapeli Gospodina slave.
9 Ali, kao što je pisano, to je što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, i što se nije uspelo k srcu čovjekovom, sve ono što je Bog pripravio za one koji njega vole.
10 Naime, Bog je nama to otkrio po Duhu. Jer, Duh istražuje sve, čak i dubine Božje
11 Tko dakle, među ljudima, poznaje ono što je u čovjeku, ako ne duh čovjekov koji je u njemu. Isto, ono što je u Bogu, nitko to ne poznaje, osim Duh Božji.
12 Za nas, mi nismo primili duh svijeta, već Duh koji dolazi od Boga, da bismo upoznali dar milosti Božje.
13 I mi to ne govorimo jezikom koji poučava mudrost ljudsku, već onim koji poučava Duh, izražavajući ono što je duhovno riječima duhovnim.
14 Čovjek ostavljen sam svojoj naravi ne prihvaća ono što dolazi od Duha Božjeg. To je jedna ludost za njega, on ju ne može razumjeti, jer ono se sudi duhovnim.
15 Duhovni čovjek, naprotiv, sudi o svemu a sam nije suđen od nikog.
16 Jer, tko je poznao misao Gospodinovu za poučavati nju?
17 A mi, mi imamo misao Kristovu.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.