13. poglavlje
2 I on povika protiv oltara, na jednu riječ GOSPODOVU: ” Oltar! Oltar! Ovako govori GOSPOD: Evo, jedan će se sin roditi u kući Davidovoj, njegovo će ime biti Jozija. Na tebi, on će ponuditi u žrtvu svećenike visokih mjesta, koji spaljuju na tebi tamjan; i spalit će on na tebi kosti ljudske. “
3 Tog istog dana, čovjek Božji dade jedan znak govoreći: ” Ovo je znak o kojem je GOSPOD govorio. I masno koje je odozgo rasu se. “
4 čim se čula riječ koju je izgovorio čovjek Božji protiv oltara u Betelu, kralj Jeroboam ispruži ruku koju imaše na oltaru i reče: ” Zgrabite ga! “ Ali, ruka koju je imao pruženu protiv čovjeka Božjeg sasuši se i ne mogaše ju prinijeti k sebi. 5 Oltar se rascijepii masno s oltara se rasu, prema znaku koji Božji čovjek bijaše da na jednu riječ GOSPODOVU.
6 Kralj uze riječ i reče čovjeku Božjem: ” Stišaj GOSPODA, svojeg Boga, ja te molim, založi se za mene da bi se moja ruka vratila k meni. “ čovjek Božji stiša GOSPODA i kraljeva ruka se vrati k njemu; ona bijaše kao i otprije.
7 Kralj reče Božjem čovjeku: ” Uđi dakle k meni da se okrijepiš, ja ću te darivati.“
8 čovjek Božji reče: ”čak da mi dadeš pola kuće svoje, ja ne bih ušao k tebi, ja ne bih jeo kruha tvoga i ne bih pio vode s ovog mjesta.
9 Jer takva je zapovijed koju sam primio riječ GOSPODOVU: Ti nećeš jesti kruha, ti nećeš piti vode, ti se nećeš vraćati putem koji si uzeo za otići. “
10 I on ode drugim putem, on se ne vrati putem koji je bio uzeo za doći u Betel.
11 Bijaše jedan stari prorok koji stanovaše u Betelu; njegovi sinovi dođoše mu reći sve što Božji čovjek bijaše napravio tog dana u Betelu; oni ispričaše svojem ocu riječi koje ovaj bijaše rekao kralju.
12 Njihov im otac reče: ” Kojim je putem otišao? “ Njegovi se sinovi raspitaše o putu kojim bijaše došao Božji čovjek iz Jude.
13 On reče svojim sinovima: ” Osedlajte mi magare! “ Oni mu osedlaše magarca i on ga zajaha.
14 On potraži Božjeg čovjeka i nađe ga dok biješe sjedio pod jednom smrdljikom On mu reče: ” Jesi li ti Božji čovjek došao iz Jude? “ on mu odgovori: ” Ja sam taj. “
15 On mu reče: ” Dođi sa mnom u kuću, i jedi kruha. “
16 Božji mu čovjek odgovori: ” Ja se ne mogu ni vratiti, ni doći s tobom, ja neću jesti kruha i neću piti vode s tobom na ovom mjestu,
17 jer sam primio ovu riječ od GOSPODA: Ti nećeš jesti kruha i nećeš piti vode na ovom mjestu, ti se nećeš vratiti putem koji si uzeo za otići. “
18 Prorok mu reče: Ja također, ja sam prorok kao i ti i jedan mi je anđeo rekao riječ GOSPODOVU: Svrati ga k sebi u svoju kuću; nek' jede kruha i nek' pije vode. “ On mu lagaše.
19 čovjek Božji vrati s njim, jede kruha u njegovoj kući i popi vode.
20 No, kako oni bijahu sjeli k stolu, riječ GOSPODOVA bi upućena proroku koji ga bijaše svratio;
21 i stari čovjek viknu čovjeku Božjem koji bijaše došao iz Jude: ” Ovako govori GOSPOD: Pošto si se ti usprotivio zapovjedi GOSPODOVOJ i nisi čuvao zapovijed koju ti bijaše dao GOSPOD, tvoj Bog,
22 jer si ti došao, jesti kruha i piti vode u mjestu za koje ti je on rekao: Ne jedi tu kruha i ne pij tu vode, tvoj lješ neće ući u grobnicu tvojih otaca. “
23 Pošto je Božji čovjek jeo kruha i pio vode, stari prorok osedla prorokovo magare kojeg bijaše svratio
24 i ovaj ode. Jedan lav susrete ga na putu i ubi ga. Njegov lješ ležaše na putu, dok magare stajaše sa strane lješa, a lav s druge strane.
25 Prolaznici vidješe lješ ležati na putu i lava sa strane lješu. Oni dođoše pričati o tome u gradu gdje stanovaše stari prorok.
26 Prorok koji ga bijaše svratio sa svog puta ču to pričati i on reče: ” To je čovjek Božji! Onaj koji nije poslušao zapovijed GOSPODOVU; GOSPOD ga je izručio lavu koji mu je polomio kosti i ubio ga, prema riječi koju mu GOSPOD bijaše rekao. “
27 On reče svojim sinovima: ”Osedlajte mi magarca! “ Oni ga osedlaše
28 i on pođe; on nađe lješ ležati na putu, dok se magare i lav držaše sa strana lješu. Lav ne bijaše jeo lješa i ne bijaše polomio kostiju magarcu.
29 Prorok podiže lješ Božjeg čovjeka, položi ga na magarca i odnese ga. Stari prorok se vrati u svoj grad za proslaviti žalost i ukopati ga.
30 On položi lješ u svoj vlastiti grob i proslaviše njegov ukop: ” Na žalost, brate moj! “
31 Pošto ga on bi pokopao, on reče svojim sinovima: ” Kad ja budem umro, vi će te me pokopati u mom grobu gdje je Božji čovjek pokopan. Stavit će te moje kosti pokraj njegovih kostiju.
32 Jer će se ispuniti riječ kouju on bijaše izvikivao riječ GOSPODOVA protiv oltara koji je u Betelu i protiv svih kuća visokih mjesta koja su u gradovima Samarije. “
33 Usprkos tome, Jeroboam ne odustade od svojeg lošeg ponašanja. On nastavi činiti kao svećenici visokih mjesta ljudi uzetih iz narodne mase. Kome on htjede, on povjeri investituru za biti svećenikom visokih mjesta.
34 U tome se sastojao grijeh kuće Jeroboamove, i to je zbog čega ona bi uništena i nestala s površine zemlje.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.