17. poglavlje
1 Eli, Tišbit, iz pučanstva Galadovog, reče Akhabu: ” živ GOSPOD, Bog Izraelov u čijoj sam ja službi: neće ove godine biti ni rose ni kiše osim na moju riječ. “
2 Riječ GOSPODOVA bi upućena Eliju:
3 ” Otiđi odavde, uputi se prema istoku i sakrij se u tjesnacu Kerita koji je na istoku od Jordana.
4 Tako ćeš ti moći piti iz potoka, a ja ću zapovjediti gavranima da te ondje snabdijevaju. “
5 On pođe i učini prema riječi GOSPODOVOJ; on ode stanovati u klancu Keritovom koji je na istoku od Jordana.
6 Gavranovi mu donosiše kruha i mesa jutrom, kruha i mesa s večeri; a pijaše on iz potoka.
7 Na izmaku jednog stanovitog vremena, potok presuši, jer ne bi kiše nad zemljom.
8 Riječ GOSPODOVA mu bi upućena:
9 ” Digni se, idi u Sarepta koji pripada Sidonu, tu ćeš se nastaniti; ja sam ondje zapovjedio jednoj ženi, jednoj udovici, da te prehranjuje. “
10 On se diže, pođe za Sarepta i stiže k ulazu u grad. Bijaše ondje jedna žena, jedna udovica, koja skupljaše drva. On ju pozva i reče: ” Idi mi tražiti, molim te, malo vode u vrču da se napijem! ”
11 Ona ju ode potražiti. On ju pozva i reče: Idi mi potražiti, molim te, jedan komad kruha u tvojoj ruci! “
12 On odgovori: ” živ Gospod, tvoj Bog! Ja nemam ništa pripravljeno, imam tek jednu šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču; kad budem nakupila nekoliko komada drveta, ja ću se vratiti i pripraviti tu hranu za mene i za mog sina; mi ćemo ju pojesti i potom umrijeti. “
13 Eli joj reče: ” Ne boj se! Vrati se i uradi to što si rekla; samo, s tim što ti imaš, napravi mi najprije jednu malu pogaču i donesi mi ju; potom ćeš ju napraviti za tebe i tvojeg sina.
14 Jer ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ćup brašna neće se isprazniti vrč ulja neće presušiti sve do dana kad GOSOPOD bude dao kiše na površini tla. “
15 Ona ode i učini kako Eli bijaše rekao; ona danima jede, ona, on, i njena obitelj.
16 Ćup brašna ne presahnu i vrč ulja ne presuši, prema riječi koju GOSPOD bijaše rekao posredništvom Elijevim.
17 Evo što se dogodi nakon tih događaja: sin te žene, vlasnice kuće, razbolje. Njegova bolest bi veoma teška tako da ne ostade više daha u njemu.
18 žena reče Eliju: ” što ima između mene i tebe čovječe Božji? Ti si došao kod mene da me opomeneš na grijeh i usmrtiš sina mog. “
19 On joj odgovori: ” Daj mi svog sina! “ On ga uze iz ruku ženinih, odnese ga u gornju sobu gdje je on boravio, i poleže ga na svoj krevet.
20 Potom on zazva GOSPODA govoreći: ” GOSPODE, moj Bože, hoćeš li ti zlo čak ovoj ženi kod koje sam došao kao izbjeglica, tako da usmrtiš njenog sina? “
21 Eli se opruži tri puta na dijete i zazva GOSPODA govoreći: ” GOSPODE, moj Bože, nek' se dahovog djeteta vrati u njega! “
22 GOSPOD začu glas Elijev, i dah djetetov se povrati u njega, on oživje.
23 Eli uze dijete, snese ga iz gornje sobe u kući, i dade ga njegovoj majci; Eli reče: ” Pogledaj! Tvoj sin je živ. “
24 žena reče Eliju: ” Da, sada, ja znam da si ti čovjek Božji i da je riječ GOSPODOVA zaista u tvojim ustima. “
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.