19. poglavlje
1 Akhab govoriše s Jezabel o svemu što bijaše napravio Eli, i o svim onima koje bijaše pobio mačem, svim prorocima.
2 Jezabel posla jednog glasonošu Eliju da mu kažu: ” Nek' mi bogovi učine to i opet tako ako sutra, u isti čas, ja ne budem učinila od tvog života to što si ti učinio od njihovog! “
3 Videći to Eli se diže i pođe spasiti svoj život; on stiže u Ber-Ševu koja pripadaše Judi i ostavi ondje svog slugu.
4 On sam ode u pustinju, na jedan dan hoda. Budući stigao onamo, on sjede pod jednu usamljenu brnistru. On zamoli smrt govoreći: ” Ne mogu više! Sada GOSPODE, uzmi moj život, jer ja ne valjam više od mojih otaca. “
5 Potom on leže i zaspa pod usamljenom brnistrom. Međutimanđeo GOSPODOV ga dodirnu i reče mu: ” Diži se i jedi! “
6 On pogleda: na njegovom uzglavlju bijaše jedna pogača pečena na vrelom kamenju, i jedan vrč vode; on jede, pijaše, potom ponovo leže.
7 Anđeo GOSPODOV ponovo dođe, dodirnu ga i reče: ” Digni se i jedi, jer inače put bi bio predug za tebe. “
8 Eli se diže, jede i potom pi, okrijepljen tom hranom, on hodaše 40 dana i 40 noći sve do Božje planine, u Horebu.
9 On stiže ondje, u pećinu i provede. Riječ GOSPODOVA bi mu upućena: ” Zašto si ti ovdje, Eli? “
10 On odgovori: ” Ja sam ostrašćen GOSPODOM, Bogom sila: sinovi Izraelovi su napustili tvoj savez, oni su porušili tvoje oltare i mačem pobili tvoje proroke; samo sam ja ostao i traže me da mi oduzmu život. “
11 GOSPOD reče: ” Iziđi i stani na planinu, pred GOSPODA; evo, GOSPOD će proći. “ Bi jedan vjetar pred GOSPODOM jak i snažan koji izloka planinu i polomi stijene; GOSPOD ne bijaše u vjetru. Poslije vjetra, bi jedan potres zemlje; GOSPOD ne bi u potresu zemlje.
12 Poslije potresa zemlje, bi jadna vatra; GOSPOD ne bijaše u vatri. A poslije vatre jedan tanani povjetarac.
13 Tada, slušajući ga, Eli si pokri lice svojim ogrtačem; on iziđe i stade na ulazu pećine. Jedan mu se glas obrati: ” Zašto si ti ovdje Eli? “
14 On odgovori: ” Ja sam ostrašćen GOSPODOM, Bogom sila: sinovi Izraelovi su napustili tvoj savez, oni su porušili tvoje oltare i mačem pobili tvoje proroke; samo sam ja ostao i traže me da mi oduzmu život.“
15 GOSPOD mu reče: ” Idi, pođi ponovo svojim putem u smjeru pustinje Damask. Kad budeš stigao, ti ćeš pomazati Hazaela kao kralja nad Aramom.
16 I ti ćeš pomazati Jehia, sina Nimšijeva, kao kralja nad Izraelom; i pomazat ćeš Elizeja, sina šafatova, iz Abel-Mehola kao proroka na svoje mjesto.
17 Svakog čovjeka koji će izmaći maču Hazaelovu, ubit će Jehi, a svakog čovjeka koji će izmaći maču Jehijevom, ubit će Elizej,
18 Ali, ja ću ostaviti Izraelu ostatak od 7.000 ljudi, to su svi oni čija se koljena nisu savila pred Baalom i čija mu usta nisu dala cjelova“.
19 On pođe odatle i nađe Elizeja, sina šafatova, koji oraše; imao je dvanaest jutara za orati, i bijaše na dvanaestom. Eli pođe do njega i baci svoj ogrtač.
20 Elize napusti goveda, potrča k Eliju i reče: ” Dopusti mi da zagrlim svog oca i svoju majku i ja ću te slijediti.“ Eli mu reče: ” Idi! Vrati se! što sam ti ja dakle učinio. “
21 Elize se vrati ne slijedeći ga, uze par goveda koje ponudi u žrtvu; sa zapregom goveda, on dade ispeći meso koje dade pojesti svojima. Potom on se diže, slijediše Elija i bi u njegovoj službi.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.