2. poglavlje

1 Kako se čas njegove smrti približavao, David dade zapovijedi svom sinu Solomonu: 2 ” Ja odlazim putem cijelog svijeta; budi čvrst, budi čovjek! 3 čuvaj zapovijedi GOSPODA, tvog Boga, idi njegovim putovima, čuvaj njegove zakone, njegove zapovijedi, njegove običaje i zahtjeve, kako je pisano u Zakonu Mojsijevom. Tako ćeš uspjeti u svemu što budeš naumio; 4 i GOSPOD će izvršiti riječ koju mi je zadao: Ako tvoji sinovi paze na svoje držanje, idu vjerno preda mnom, svim svojim srcem, i svim svojim bićem, da, netko od tvojih neće uzmanjkati sjesti na prijestol Izraelov. 5 Osim toga, ti znaš što mi je učinio Joab, sin Serujavljev, to što je učinio dvojici zapovjednika Izaraelove vojske, Abneru, sinu Nerovom, i Amazu, sinu Jeterovom: on ih je ubio, prolijevajući u vrijeme mira krv rata; tako je on stavio krv rata na pojas svojeg struka i na sandale svojih nogu. 6 Postupi po svojoj mudrosti, ali ne pusti njegove sijede kose sići u miru u boravište mrtvih. 7 Prema sinovima Barzilaja Galadskog, naprotiv, postupit ćeš s dobrotom; nek' budu od onih koji jedu za tvojim stolom, jer su došli prema meni s istom dobrotom kad sam bježao pred tvojim bratom Absalomom. 8 Ali evo, ima pokraj tebe Šimej, sin Gera, Benjaminit iz Bahurima; on me je prokleo na jedan grozan način na dan mojeg polaska za Manahaim; ali on je sišao meni u susret uz Jordan, njemu sam se zakleo po GOSPODU: Ja te neću ubiti mačem. 9 Sada, ne drži ga za odriješenog, jer ti si jedan mudar čovjek; ti ćeš znati što njemu treba učiniti: Ti ćeš ga u krvi njegovih sijedih vlasi spustiti u boravište mrtvih. “ 10 David leže k svojim očevima i bi pokopan u "Gradu Davidovu. 11 Duljina vladavine Davidove nad Izraelom bi 40 godina: on vladaše 7 godina u Hebronu, i 33 godine u Jeruzalemu. 12 Solomon sjede na prijestol svog oca Davida i njegovo se kraljevstvo značajno učvrsti. 13 Adonias, sin Hagitin, dođe potražiti Betsabeju, majku Solomonovu. Ona mu reče: ” Je li tvoja posjeta miroljubiva? “ On odgovori: ” Da. “ 14 Potom on reče: ” Imam ti reći jednu riječ.“ ” Govori! “ reče ona. 15 ” Ti i sama znaš da kraljevanje pripadaše meni i da se sav Izrael okrenuo prema meni da ja budem kralj. Ali, kraljevstvo je okrenuto od mene, ono je otišlo k mojem bratu; to je po volji GOSPODOVOJ da ga on ima. 16 Sada, ja imam samo jednu želju da te zamolim; ne odbij me. “ Ona mu reče: ” Govori! “ 17 On odgovori: ” Molim te, reci kralju Solomonu, koji te neće odbiti da mi da za ženu Abišag, šunamitku. “ 18 Betsabeja odgovori: ” Dobro! Ja sama govorit ću kralju o tvojoj stvari. “ 19 Betsabeja uđe kod kralja Solomona da s njim govori o Adoniasovoj molbi. Kralj joj se diže u susret i pokloni se pred njom; potom on sjede na svoj prijestol i dade postaviti jedan za kraljevu majku; ona sjede njemu s desna. 20 Ona reče: ” želim ti učiniti jednu malu molbu; ne odbij me. “ Kralj joj odgovori: ”Išći, majko moja! Ja te neću odbiti. “ 21 Ona reče: ” Može li se dati za ženu tvom bratu Adoniasu Abišag šunamitka? ” 22 Kralj Solomon odgovori svojoj majci: ” Zašto ti dakle tražiš Abišag šunamitku za Adoniasa? Traži radije kraljevstvo za njega pošto je on moj stariji brat! Za njega, za svećenika Abiatara, za Joaba, sina Serujavljeva! “ 23 Kralj Solomon prisegnu po GOSPODU govoreći: ” Nek' mi GOSPOD učini to i opet tako. 24Po cijenu svojeg života Adonias je izgovorio tu riječ! Sada, života mi GOSPODOVOG, koji me učvrstio davši mi sjesti na tron oca moga Davida i koji me uveo u rod kraljevski kao što je on to rekao, danas isto Adonias će bti pogubljen. “ 25 Kralj Solomon posla Benajahua, sina Jehojadavljeva; on se baci na Adoniasa koji umrije. 26 što se tiče svećenika Abiatara, kralj mu reče: ” Idi u Anatot, na svoj posjed, jer ti si jedan čovjek dostojan smrti; jer danas ja te neću ubiti zato što si ti nosio kovčeg Gospoda BOGA pred Davidom ocem mojim, i jer si podnio s njim sve što je on podnio“. 27 Solomon svrgnu Abiatara s njegovog položaja svećenika GOSPODOVOG, za ispuniti riječ koju GOSPOD bijaše rekao o kući Elijevoj, u Silu 28 Novost stiže Joabu Joab bijaše dao podršku Adoniasu, ali ne zbog Absaloma. Tada on se skloni u šator GOSPODOV i uhvati za rogove oltara 29 Izvjestiše kralja Solomona: ” Joab se skrio u šator GOSPODOV; on je pokraj oltara. “ Solomon posla Benajahua, govoreći: ” Idi, baci se na njega! “ 30 Benajahu uđe u šator GOSPODOV i reče Joabu: ” Ovako govori kralj: Izlazi! “; ali, Joab reče: ” Ne! Ovdje ću ja umrijeti. “ Benajahu podnese izvješće kralju o načinu kojim Joab bijaše govorio i odgovorio. 31 Kralj mu reče: ” Učini kako je on rekao; baci se na njega, potom ćeš ga ukopati. Tako ćeš okrenuti od mene i kuće mojeg oca po Joabu bezrazložno prolivenu krv. 32 GOSPOD učini pasti njegovu krv na njegovu glavu, njemu koji se bacio na dvojicu ljudi pravednijih i boljih od sebe i koji ih je ubio bez znanja Davida, oca moga: Abnera, sina Nerova, zapovjednika vojske Izraelove, i Amaza, sina Jeterova, zapovjednika vojske Judine. 33 Nek' njihova krv padne na glavu Joabovu i na glavu njegovih potomaka, zauvijek! Dok za Davida, za njegovo potomstvo, za njegov prijestol, bit će sreće zauvijek, od strane GOSPODOVE. “ 34 Benajahu, sin Jehojadavljev, uspe se, baci se na Joaba i ubi ga; Joab bi ukopan u svojoj kući, u pustinji. 35 Kralj stavi na njegovo mjesto na čelo vojske Benajahua, sina Jehojadavljeva, a na mjesto Abiatarevo on stavi svećenika Sadoka. 36 Kralj dade pozvati Šimeja i reče mu: ” Izgradi sebi jednu kuću u Jeruzalemu; ti ćeš stanovati u gradu i nećeš iz njega izlaziti. 37 Ako ti se dogodi jednog dana da iziđeš i prijeđeš tjesnac Sedrona, znaj dobro da ćeš neizostavno umrijeti; tvoja krv past će na tvoju glavu. “ 38 Šimej reče kralju: ” Ta je riječ dobra. Kako je rekao moj gospodin kralj, tako će učiniti tvoj sluga “; i Šimej ostade dugo vremena u Jeruzalemu. 39 Ali, na izmaku tri godine, dvojica slugu Šimejevih pobjegoše kod Akiša, sina Maka, kralja Gata javiše Šimeju: ” Tvoje su sluge u Gatu. “ 40 Šimej se diže, osedla svoje magare i pođe u Gat, kod Akiša, tražiti svoje sluge. Šimej ode i vrati se za dovesti sluge svoje iz Gata. 41 Javiše Solomonu da Šimej bijaše išao iz Jeruzalema u Gat i da se vratio. 42 Kralj dade pozvati Šimeja i reče mu: ” Nisam li ti se ja zakleo GOSPODOM i nisam li te upozorio: Na dan kad iziđeš iz grada bilo kamo da si išao, znaj dobro da ćeš neizostavno umrijeti? Ti si mi rekao: Dobra je tvoja riječ koju sam čuo® 43 zašto nisi poštovao moju prisegu izgovorenu pred GOSPODOM i zapovijed koju ti bijah dao? 44 Potom kralj reče Šimeju: ” Ti poznaješ i tvoje srce zna sve zlo koje si ti učinio Davidu, mojem ocu; tako je GOSPOD dao da tvoja zloća padne na tvoju glavu. 45 Ali, kralj Solomon bit će blagoslovljen i prijestol Davidov bit će učvršćen zauvijek pred GOSPODOM. “ 46 Kralj dade zapovijed Benajahu, sinu Jehojadavljevu; on iziđe i baci se na Šimeja koji umrije. Tako kraljevstvo bi ojačano u rukama Solomonovim.