23. poglavlje
1 Donesoše ovu novost Davidu: ” Evo Filistinci zaratiše s Kejlaom i pljačkaju gumna“.
2 David upita GOSPODA: ” Trebam li ja ići onamo i tući te Filistince? “ GOSPOD reče Davidu: ” Idi, ti ćeš potući Filistince i ti ćeš spasiti Kejlu. “
3 Ljudi Davidovi rekoše mu: ” Ovdje, u Judi, mi se bojimo. Što će biti ovdje, ako mi odemo u Kejlu, protiv bojnih redova filistinskih? “
4 David još jedanput upita GOSPODA. GOSPOD mu odgovori: ” Na put! Siđi u Kejlu, jer ja ću izručiti Filistince u tvoje ruke. “
5 David, sa svojim ljudima, pođe za Kejlu i napade Filistince. On dovede njihova stada i nanese im veoma težak udarac. David dakle spasi žitelje Kejle.
6 No, za vrijeme dok Abiatar, bijaše pobjegao kod Davida u Kejlu, on bijaše odnio efod na sebi.
7 Izvijestiše Saula da David bijaše ušao u Kejlu i Saul bijaše rekao: ” Bog ga je izručio u moje ruke, jer on se sam zatvorio, ulazeći u jedan grad koji ima vrata i zasun.
8 Saul pokrenu sav puk za sići u Kejlu opsjesti Davida i njegove ljude.
9 David doznade da to bijaše protiv njega što Saul pripremaše jedan podmukao udarac i on reče svećeniku Abizataru:” Donesi efod. “
10 David reče: ” GOSPODE, Bože Izraelov, tvoj je sluga čuo govoriti da Saul ima naumu doći u Kejlu za uništiti grad radi mene.
11 Građani Kejle da li će me predati u ruke njegove? Saul da li će sići kao što je tvoj sluga čuo govoriti? GOSPODE? Bože Izraelov, udostoji se izvijestiti slugu svojega! “ GOSPOD reče: ” On će sići. “
12 David reče: ” Građani Kejle da li će me izručiti u ruke njegove, mene i ljude moje, u ruke Saulove? “ GOSPOD reče: ” Oni će vas izručiti u ruke njegove. “
13 David se tad stavi na put sa svojim ljudima ; oni iziđoše iz Kejle i odoše okušati sreću Izvijestiše Saula da se David bijaše izvukao iz Kejle i on napusti pohod.
14 David ostade u pustinji u stijenju. On ostade u planini, u pustinji Zif Tijekom cijelog tog vremena, Saul ga tražiše, ali Bog ga ne izruči u ruke njegove.
15 David vidje da se Saul stavio u pohod za oduzeti mu život. David bijaše u pustinjin Zif, u Horešu.
16 Jonatan, sin Saulov, stavi se na put i ode naći Davida u Horešu. On osmjeli Davida u ime Boga.
17 On mu reče: ” Ne boj se. Ruka mojeg oca Saula neće te dosegnuti. Ti si taj koji će vladati Izraelom, a ja? ja ću biti tvoj sluga; sam Saul, moj otac, zna to dobro.“
18 Njih dvojica sklopiše savez pred GOSPODOM. David ostade u Horešau a Jonatan se vrati kod sebe.
19 Ljudi iz Zifa uspeše se kod Saula u Giveu. Oni mu rekoše: ” Ne krije li se David kod nas u stijenju Horeša, na brijegu Hakila, koji se nalazi južno od stepe?
20 Dakle, kad ti zaželjet ćeš sići, o kralju, siđi: a mi smo ti koji će ga predati u ruke kralju. “ Saul reče: ” Blagosloveni budite od GOSPODA, vi koji imate milosti za mene!
22 Idite dakle, uvjerite se opet, istražite i vidite na kojem je mjestu on ostavio svoje tragove. Je li ga netko vidio? Kažu mi kako je on, u stvari, veoma prepreden.
23 Vidite i osmotrite sve zaklone gdje se može skrivati. Vi će te se vratiti vidjeti me i kad budete sigurni i ja ću otići s vama. Tada, ako li je u zemlji, ja ću pretražiti sve klanove Judine za otkriti ga.
24 Oni se staviše na put za Zif, prethodeći Saula. David i njegovi ljudi bijahu u pustinji Maon, u ravnici, na jugu od stepe.
25 Saul i njegovi ljudi pođoše u potragu za njim. Izvijestiše o tome Davida: on siđe k Stijeni i ostade u pustinji Maon. Saul to doznade i progoniše Davida u pustinji Maon.
26 Saul iđaše s jedne strane planine; David i njegovi ljudi bijahu s druge strane. David ubrza svoj hod da bi izbjegao Saulu. Saul i njegovi ljudi bijahu u prilici dostići i okružiti Davida i njegove ljude za uhvatiti ih,
27 kad jedan glasonoša dođe reći Saulu: ” Dođi brzo, jer Filistinci su izveli jedan napad protiv zemlje. “
28 Saul dakle prekide progoniti Davida i ode u susret Filistincima. Zbog toga to mjesto nazvaše ”stijena Neizvjesnosti “
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.