25. poglavlje

1 Samuel umrije. Sav Izrael se okupi i ožali njegov pogreb. Ukopaše ga na njegovom u Rami . David se stavi na put i siđe u pustinju Paran 2 Bijaše u Maonu jedan čovjek čije gazdinstvo se nalaziše u Karmelu. Taj čovjek bijaše jako bogat. On imaše tri tisuće ovaca i tisuću koza. On bijaše u Karmelu radi striženja svojeg stada 3 Čovjek se zvaše Naval, a njegova žena Abigail. Žena bijaše pametna i lijepa, ali čovjek bijaše opak i zao; on bijaše kalebit 4 Saznavši u pustinji da Naval striže svoje ovce, 5 David reče momcima: ” Uspnite se u Karmel. Ići će te pronaći Nabala i pozdraviti ga od moje strane. 6 Vi recite: Sretna ti godina! Pozdrav tebi, pozdrav kući tvojoj i pozdrav svima koji ti pripadaju! 7 Ja doznadoh da se kod tebe obavlja striženje. Sada, tvoji pastiri bijahu kod nas mi njih nismo uznemiravali i oni nisu ništa izgubili tijekom sveg vremena njihovog boravka u Karmelu. 8 Ispitaj svoje momke i oni će te obvijestiti. Nek' moji momci nađu kod tebe jedan milostiv prijem, jer mi smo došli u dan svetkovine! Daj, ja te molim, ono što možeš dati slugama svojim i svom sinu Davidu. “ 9 Momci Davidovi, budući došli, ponoviše sve te riječi Nabalu u Davidovo ime, i pričekaše 10 Nabal odgovori slugama Davidovim: ” Tko je David i tko je sin Jeseov? Ima danas mnogo robova koji bježe od gospodara svoga. 11 I da ja uzmem svojeg kruha, svoje vode, svojeg mesa, koje sam zaklao za vrijeme striženja svojih, da bih dao ljudima koji su došli ne znam ti otkud! “ 12 Momci Davidovi se okrenuše i vratiše. Po svojem povratku oni izvijestiše Davida o svemu tome. 13 David reče svojim ljudima: ” Nek' svatko pripaše svoj mač! “ Svatko pripasa svoj mač. David također, pripasa svoj mač. Otprilike 400 ljudi uspeše se u pratnji Davidovoj, ostade ih 200 kod prtljage. 14 Jedan od momaka upozori Abigail, ženu Nabalovu: ” Evo , reče on, David je poslao iz pustinje glasonoše odnijeti svoje pozdrave gospodaru našem, a naš se gospodar hitio na njih 15 No, ti ljudi bijahu veoma dobri za nas. Mi nismo bili uznemiravani i nismo ništa izgubili svo vrijeme koje smo se kretali kod njih, kad bijasmo u polju. 16 Oni su bili naš bedem noću i danju, svo vrijeme koje smo bili s njima napasajući ovce. 17 A sada, ispitaj i vidi što trebaš učiniti, jer gubitak naše gospodara i sve njegove kuće je odlučen. Što se tiče njega to je jedna ništarija kojoj ne vrijedi govoriti . “ 18 Abigail pohiti uzeti 200 kruhova, dvije mješine vina, pet ovaca posve pripravljenih, pet mjera prženog zrnevlja, stotinu grozdova suhog grožđa i 200 smokvinih kolača, i ona ih natovari na magarce. 19 Ona reče momcima: ” Pođite ispred mene. Ja vas slijedim. “ Ali, ona ne obvijesti Nabala, muža svog.“ 20 Za to vrijeme, jašući na magarcu, on siđe u sklonište u planini, David i njegovi ljudi silaziše u njenom smjeru. Ona ih susrete. 21 David si bijaše rekao: ” Dakle ja sam uzalud štitio u pustinji sva dobra te osobe da ništa nije nestalo. On mi je vratio zlo za dobro. 22 Nek' Bog učini to i opet tako Davidu ili radije neprijateljima njegovim ako, od sada do sutra u jutro, od svega što mu pripada ja ostavim njemu išta što mokri uza zid! “ 23 Primjetivši Davida, Abigaila se požuri sići s magarc. Ona pade na lice pred Davidom i pokloni se do zemlje. 24 Potom ona pade k njegovim nogama i reče: ” Na mene, na mene grješka, moj gospodaru! Može li sluškinja tvoja govoriti ušima tvojim! Sasušaj riječi svoje sluškinje. 25 Nek' moj gospodar ne posvećuje pažnje tom nikogoviću, Nabalu, jer on dobro zaslužuje svoje ime: on se zove Besramlje i besramlje ga prati. Ali ja, sluškinja tvoja, ja nisam vidjela momaka gospodara svoga, tvoje izaslanike. 26 Međutim, moj gospodaru, nek' je živ GOSPOD i tvog ti vlastitog života , GOSPOD je taj koji te spriječio da dođe do ubojstva i da nadvladaš svojom vlastitom rukom. Nek' neprijatelji tvoji, nek' oni koji žele zlo gospodaru mom upoznaju sada sudbinu Nabalovu 27 Nek' ovo štovanje koje koje tvoj rob donosi mom gospodaru bude dana sada momcima koji idu stopom mojeg gospodara. 28 Oprosti, ja te molim, grješku sluškinji svojoj. U stvari, GOSPOD neće nikako propustiti učiniti postojanom kuću mojeg gospodara, jer moj gospodar vodi ratove GOSPODOVE i nek' se ne nađe zla kod tebe, tijekom cijelog tvog života. 29 Ljudi su se podigli da progone mog gospodara i ubiju ga, ali život mojeg gospodara ostat će stavljen u vreću među onima živima kod GOSPODA, tvog Boga, dok one neprijatelja tvojih GOS POD će hitnuti daleko, iz praćeke svoje. 30 Kad GOSPOD bude ispunio za mog gospodara sve ono što je rekao dobro u prilog njemu, on će te postaviti poglavarem Izraelovim. 31 Ti dakle ne trebaš posrnuti prolijevajući krv olako, moj gospodar ne treba posrnuti htijući se osvetiti. A kad GOSPOD bude činio dobro mojem gospodaru, ti ćeš se sjetiti sluškinje svoje. “ 32 David reče Abigaili: ” Blagoslovljen budi GOSPOD, Bog Izraelov, koji te poslao u ovaj dan meni u susret! 33 Blagoslovljen bio tvoj zdrav razum, što si me danas zadržala da ne postanem ubojica i da se svetim svojom vlastitom rukom! 34 Ali istinski, Nek' je živ GOSPOD, Boga Izraelovog, koji me spriječio počiniti zlo, da ti nisi došla tako brzo, ne bi Nabalu ostalo od sada do svitanja, ništa što mokri uza zid! “ 35 David uze svojom rukom ono što ona bijaše donijela. Njoj samoj on reče: ” Vrati se u miru kući. Gledaj: ja sam poslušao tvoj glas i ja ti činim milost. “ 36 Abigaila se vrati k Nabalu. Kad evo ono ima jedna gozba u kući njegovoj, jedna kraljevska gozba. Navalovo srce bijaše u veselju. On bijaše potpuno pijan. Ona ga ne izvjesti o ničemu sve do jutra. 37 Sutradan u jutro, kad se Naval bijaše otrijeznio, njegova mu žena ispriča što se dogodilo. Tad srce Navalovo stade u grudima, ono bi kao skamenjeno. 38 I na isteku desetine dana, GOSPOD, udari Nabala, i on umrije. 39 David doznade da Naval bijaše umro i on reče: ” Blagoslovljen budi GOSPOD koji je obranio moju stvar, u ovom napadu koji mi načini Nabal, i koji je zadržao slugu svoga da ne učini zlo. Što se tiče zlobe Nabalove, GOSPOD je dao da ona padne na njegovu glavu. “ David posla zaprositi Abigail za svoju ženu. 40 Sluge Davidove se nađoše kod Abigaile u Karmelu i govoriše joj ovim riječima: David nas je poslao kod tebe za uzeti te za njegovu ženu. “ 41 Ona se diže, pokloni se licem prema zemlji i reče: ” Tvoja je sluškinja spremna oprati noge slugama svojeg gospodara. “ 42 Abigaila se požuri otići. Ona se uspe na svoje magare i, praćena od pet svojih sluškinja, ona slijediše izaslanike Davidove. Tako ona postade njegovom ženom. 43 David bijaše tako oženio Ahino im Izreelovu One biše tako obje njegove žene. 44 Saul bijaše dao svoju kćer Mikal, ženu Davidovu, Palti, sinu Laiševu, koji bijaše iz Galima.