2. poglavlje
1 Vi i sami dobro znate, braćo, nije uzaludno što ste nas prihvatili.
2 Već, onda kad smo trpjeli i bili vrijeđani u Filipima, kao što znate, mi smo našli u našem Bogu pouzdanje koje nam je trebalo za vama propovijedati njegovo Evanđelje kroz puno bojeva.
3 Naše propovijedanje ne počiva na grješci, ono se ne nadahnjuje na nečistim pobudama, ono nema uporišta u lukavštini.
4 Već budući da nas je Bog prokušao za povjeriti nam Evanđelje, mi ga propovijedamo dosljedno; ne tražimo ugoditi ljudima, već Bogu koji ispituje naša srca.
5 Zato mi nikad nismo imali udvorničkih riječi, vi to znate, nikad koristoljubivih primisli, Bog je tome svjedok,
6 i nikad nismo tražili štovanja u ljudi, ni kod vas, ni kod drugih,
7 dok smo se mogli nametnuti kao apostoli Kristovi. Naprotiv, bili smo u sred vas puni blagosti, kao jedna majka što grije na svojim grudima djecu koju hrani.
8 Mi imamo za vas jednu takvu naklonost da bijasmo spremni dati vam ne samo Evanđelje Božje, već i sam naš vlastiti život, toliko bijaste postali dragi.
9 Vi se sjećate, braćo, naše muke i naši zamori: radeći noć i dan, za ne biti na teretu nikome od vas, mi smo vam navješćivali Evanđelje Božje.
10 Vi bijaste svjedoci Božji također, kako smo se mi odnosili spram vas, vjernika, na način svet, pravedan, besprijekoran.
11 I, vi to znate: postupajući sa svakim od vas kao otac sa svojom djecom,
12 mi smo vas podsticali, ohrabrivali i zaklinjali da se ponašate na jedan način dostojan Boga koji vas poziva u svoje kraljevstvo i svoju slavu.
13 Evo zašto, s naše strane, mi neprestano zahvaljujemo Bogu: kad ste primili riječ Božju koju smo vam dali čuti, vi ste ju primili, ne kao ljudsku riječ, već kakva je ona stvarno, riječ Božju, koji je također na djelu u vama, vjernicima.
14 Naime, braćo, vi ste oponašali crkve Božje koje su u Judeji, u Kristu Isusu, budući da ste i vi također trpjeli, od vaših vlastitih sunarodnjaka, ono što su one pretrpjele od Židova;
15 oni koji su ubili Gospodina Isusa i proroke, oni su i nas također proganjali, oni ne ugađaju Bogu i neprijatelji su svim ljudima,
16 oni nas sprječavaju propovijedati poganima za njihov spas, i dovršavajući tako, u svako vrijeme, svoj grijeh. Ali, gnjev je pao na njih, na kraju.
17 Mi braćo, odvojeni od vas na neko vrijeme, daleko od očiju, ali ne i od srca, mi smo udvostručili napore za ići vas vidjeti, jer to imamo jednu živu želju.
18 Zato smo htjeli doći k vama - ja osobno, Pavao, u više navrata - a Sotona nas je tome spriječio.
19 Naime, Koja je naša nada, naša radost, ponos koji će biti naša krunau nazočnosti našeg Gospodina Isusa, za njegovog dolaska, ako ne vi?
20 Da, vi ste naša slava i naša radost.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.