3. poglavlje
1 Joram, sin Akhabov, postade kralj nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jozafata, kralja Jude, i vladaše dvanaest godina.
2 On činiše što je zlo u očima GOSPODA, ne ipak sasvim kao njegov otac i njegova majka, jer on ukloni stele Baalove koje njegov otac bijašepodigao.
3 Međutim on ostade privržen grijehu koji Jeroboam, sin Nebatov, bijaše počinio, i bijaše naveo Izrael počiniti; on se ne odstrani od njega.
4 Meša, kralj Moaba, bijaše uzgajivač stada; on plaćaše kralju Izraela jedan namet od 100.000 janjaca i 100.000 dlakavih ovnova.
5 No, po smrti Akhabovoj, kralj Moaba se pobuni protiv kralja Izraela.
6 Kralj Joram odmah iziđe iz Samarije i prebroja sav Izrael.
7 Potom on pođe i posla reći Jozafatu, kralju Jude: ” Kralj Moaba se pobunio protiv mene. Hoćeš li ti doći sa mnom za potući Moab? “ On odgovori: ”
8 Ja ću se uspeti; bit će sa mnom kao i s tobom, s mojim narodom kao i s tvojim narodom, s mojim konjima kao i s tvojim konjima. “ On dodade: ” Kojom ćemo se cestom uspeti? “ On odgovori: ” Pustinjskom cestom iz Edoma. “
9 Kralj Izraela, kralj Jude i kralj Edoma staviše se na put. Oni prođoše za sedam dana, potom uzmanjka vode kako za postrojbu tako i za tovarne životinje koje ih slijediše.
10 Kralj Izraela reče: ” Ah! GOSPOD je vjerojatno sazvao ova tri kralja da ih izruči u ruke Moabu. “
11 Jozafat reče: ” Nema li ovdje proroka GOSPODOVOG, putem kojeg bismo mogli pitati za savjet GOSPODA? Jedan od slugu kralja Izraela uze riječ i reče: ” Ima ovdje Elize, sin šafatov, koji sipaše vodu na ruke Eliju. “
12 Jozafat reče: ” Riječ GOSPODOVA je s njim. “ Kralj Izraela kao i Jozafat kralj Edoma siđoše prema njemu.
13 Elize reče kralju Izraela: ” što ima između mene i tebe? Idi pronaći proroke svog oca i svoje majke. “ Kralj Izraela mu odgovori: ” Ne, jer GOSPOD je sigurno sazvao ovu trojicu kraljeva za izručiti ih u ruke Moabu.
14 Elize reče: ” živ GOSPOD svemogući kojeg ja služim, da ja ne imah obzira za Jozafata, kralja Jude, ja ti ne bih posvetio nikakve pažnje, ne bih te ni pogledao! “
15 A sada, dovedi mi jednog glazbenika! “ Dok glazbenik sviraše, ruka GOSPODOVA bi na Elizeju.
16 On reče: ” Ovako govori GOSPOD: Da se iskopa veliki broj rupa u ovom klancu!
17 Ovako govori GOSPOD: Vi neće te vidjeti vjetra, vi neće te vidjeti kiše, a ipak ovaj klanac će se ispuniti vodom i vi će te piti, vi, vaša stada i vaše tovarne životinje.
18 To bi sitnica u očima GOSPODOVIM: on će isporučiti Moab u vaše ruke.
19 Vi će te uništiti sve utvrđene gradove i sve važne gradove; vi će te oboriti sva plodonosna drveta; vi će te zatrpati sve izvore; vi ćete opustošiti obrađene zemlje, bacajući na njih kamenje. “
20 U jutro, u vrijeme milodara , voda poče teći iz Edoma i zemlja se ispuni vodom.
21 Svi Moabiti bijahu saznali da se kraljevi bijahu uspeli za zaratiti protiv njih: bijahu pozvali sve oni koji mogoše pritegnuti remen za mač i sve one koji bijahu prešli doba, i oni bijahu zauzeli pložaj na granici.
22 U jutro dakle, kad se oni digoše i dok sunce sijaše na vodama, Moabiti vidješe pred sobom vode crvene kao krv.
23 Oni rekoše: ” To je krv! Sigurno su se kraljevi potukli udarcima mačeva; oni su pobili jedni druge. Sada, Moabu, u pljačku! “
24 Oni se primaknuše taboru Izraelovom. Tada Izraeliti iskrsnuše i udariše Moabite koji pobjegoše pred njima; oni prodriješe u Moab i potukoše ih.
25 Oni razrušiše gradove, oni baciše svatko svoj kamen na sve obrađene zemlje i zatrpaše ih, oni zatrpaše sve izvore, oni oboriše sva plodonosna stabla; ne osta konačno ništa osim zidina KirHarezeta koje mačonoše, praćkari opkoliše i potukoše.
26 Kad kralja Moaba vidje da boj za njega bijaše izgubljen, on uze sa sobom 700 ljudi mačonoša za načiniti jedan prodor prema kralju Edoma, ali oni izgubiše.
27 On tada uze svog prvorođenog sina, koji trebaše zavladati na njegovom mjestu i ponudi ga u holokaust na zidini. Bijaše jedna velika srdžba protiv Izraelita koji digoše tabor i vratiše se u svoju zemlju.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.