6. poglavlje
1 Sinovi proročki rekoše Elizeju: ” Mjesto gdje mi sjedimo pred tobom premaleno je za nas.
2 Dopusti da mi odemo sve Jordana za uzeti ondje jednu gredu da bi ovdje podigli jedan zaklon za u njemu sjedjeti. “ On odgovori: ” Idite! “
3 Jedan od njih reče: “ Prihvati, molim te, poći sa slugama svojim. “ On odgovori: ” Da, ja dolazim. “
4 I on ode s njima. Oni stigoše do Jordana i nasijekoše drveta.
5 Kako jedan od njih obori svoje drvo, sjekira mu pade u vodu. On se prodera: ” Ah! Moj gospodaru, ja je bijah pozajmio! “
6 čovjek Božji reče: ” Gdje je pala? On mu pokaza mjesto . Elize odsječe jedan komad drveta i baci ga ondje; sjekira izroni.
7 Elize reče: ” Povuci ju k sebi! “ čovjek ispruži ruku i uze ju.
8 Kralj Arama bijaše u ratu s Izraelom. Kad on održavaše savjetovanje sa svojim slugama i govoriše:”Moj će tabor biti na tom mjestu.“
9 Čovjek Božji posla reći kralju Izraela: ”Čuvaj se da ne prođeš to mjesto, jer Aramejci su sišli“,
10 a kralj Izraela posla ljude na mjesto koje bijaše označio Božji čovjek. On upozori kralja, koji se držaše svojih položaja. To se dogodi više no jedanput.
11 Srce kralja Arama bi uznemireno. On sazva svoje sluge i reče im: ” Ne biste li mi vi mogli reći tko je između nas pristaša kralja Izraela?
12 Jedan od njegovih slugu reče: ” Nitko, moj gospodaru, veće je je to Elize, prorok koji je u Izraelu.
13 On je sposoban otkriti kralju Izraela riječi koje ti izgovoriš u svojoj spavaćeoj sobi. “ On reče: ” Hajde! Vidite gdje se on nalazi da pošaljem uzeti ga! “ Rekoše mu: ” On je u Dotanu. “
14 Kralj posla onamo svoje konje, kola i jednu veliku postrojbu koji stigoše noću i opkoliše grad.
15 Sluga Božjeg čovjeka se diže u rano jutro i iziđe: on vidje kako jedna postrojba opkoljava grad konjima i kolima. On reče Elizeju: ” Ah moj gospodaru! Kako ćemo postupiti? “
16 On odgovori: ” Ne boj se! Oni koji su s nama brojniji su no oni koji su s njima. “
17 Elize moljaše ovim riječima: ” GOSPODE, otvori mu oči, i nek' vidi! “ GOSPOD otvori oči sluzi i on vidje planinu punu konja i vatrenih kola koja okruživahu Elizeja.
18 Aramejci siđoše prema Elizeju koji moliše GOSPODA ovim riječima: ” Udari ovaj narod sljepilom! “ I GOSPOD ih udari sljepilom prema riječi Elizejevoj.
19 Elizej im reče: ” Nije ovdje put, nije ovdje grad. Slijedite me i ja ću vas odvesti prema čovjeku kojeg vi tražite. “ I on ih odvede u Samariju.
20 Čim biše ušli oni u Samariju, Elize reče: ” GOSPODE , otvori oči ovim ljudima i nek' vide! “ GOSPOD im otvori oči i oni vidješe da bijahu u sred Samarije.
21 Videći ih, kralj Izraela reče Elizeju: ” Moj oče! trebam li ih ja pobiti? “
22 On odgovori: ” Ne ubijaj ih! Imaš li ti običaj ubijati svojim mačem ili svojim lukom one koje si zarobio ? Posluži im kruha i vode; nek' jedu i piju i nek' idu k svojem gospodaru. “
23 Kralj im dade poslužiti veliki objed; oni jedoše i piše. Potom ih on otpusti i oni odoše k svojem gospodaru. Aramejske vojske prekinuše svoje upade u zemlju Izraelovu.
24 Neko vrijeme poslije, BenHadad, kralj Arama, prikupi sve postrojbe i uspne se opsjesti Samariju.
25 Grad bi opsjednut tako da jedno magare stajaše 80 sikala srebra, a četvrtina kaba golubijih brabonjaka stajaše pet sikala srebra.
26 No, kako kralj Izraela prolaziše zidinama, jedna žena zavapi prema njemu: ” U pomoće, moj gospodaru kralju! “
27 On reče: ”Ako ti GOSPOD ne pomaže, kako ću ti ja pomoći? Proizvodima gumna za žito ili tijeska? “
28 Kralj joj po tom reče: ” što hoćeš? “ Ona odgovori: Ova žena mi reče: Daj mi svojeg sina, pojest ćemo ga danas, a sutra ćemo pojesti moga.
29 Mi smo skuhale mojeg sina i mi smo ga pojele. Slijedećeg dana, ja sam joj rekla: Daj svog sina i mi ćemo ga pojesti, ali ona bijaše sakrila svog sina. “
30 Kad kralj bi saslušao riječi te žene, on rastrga svoju odjeću i, kako prolaziše zidom, narod vidje kralja da kralj nosiše jednu torbu ispod odjeće sličnu koži.
31 On reče: ” Nek' mi Bog danas učini to i još toliko, ako danas glava Elizeja, sina Šafatova , ostane na njegovim ramenima! “
32 Elize bijaše sjedio kod kuće, a starješine bijahu s jedile njemu sa strane, kad kralj posla k njemu svoje sluge. Prije no što glasonoše stigoše do Elizeja, ovaj reče starješinama: ” Gledajte! Ovaj sin ubojice šalje nekog za odsjeći mi glavu. Čim taj glasonoša stigne, zatvorite vrata, gurnite ga vratima! “ Ali, nije li to štropot koraka njegovog gospodara koji ga slijedi? “
33 On još govoriše njima, kad točno glasonoša dođe k njemu i reče: ” Ova nesreća dolazi od GOSPODA? što se ja još mogu nadati od GOSPODA? “
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.