20. poglavlje

1 Poslije toga, sinovi Moabovi i sinovi Amonovi, praćeni od Maonita dođoše ratovati s Jozafatom. 2 Dođoše to javiti Jozafatu govoreći: ” Jedno je veliko mnoštvo došlo protiv tebe s one strane mora, tj. iz Edoma, i evo ih u Hasason-Tamaru, tj. u EinGedi.“ 3 Jozafat se prepade: on odluči upitati GOSPODA za savjet i proglasi jedan dan posta u cijeloj Judi. 4 Juda se sakupi za umilostiviti GOSPODA; dogodi se isto u svim gradovima Jude za zazivati GOSPODA. 5 Jozafat bi u saboru Judinom Jeruzalema u Kući GOSPODOVOJ, nasuprot Novom Trijemu, 6 i on reče: ” GOSPODE, Bože naših otaca, nisi li ti taj koji je Bog u nebesima i ti koji gospoduješ nad svim kraljevstvima naroda? U tvojoj ruci je sila moći i nitko se ne može suočiti s tobom. 7 Nisi li to ti, Bože naš, koji je razvlastio stanovnike ove zemlje pred tvojim pukom Izraelom i koji ju je dao zauvijek potomstvu Abrahamovom, tvojeg prijatelja? 8 Oni su tu se nastanili i izgradili jedno svetište za tvoje ime, govoreći: 9 Ako li dođe na nas jedna nevolja: mač, kazna, kuga ili glad, ako se mi nalazimo pred ovom Kućom i pred tobom, jer tvoje je ime u toj Kući, i ako mi zavapimo prema tebi u našoj nevolji, ti ćeš uslišati i spasiti. 10 A sada evo tih sinova Amonovih, Moabovih i planine Seirove, kod kojih ti nisi dao Izraelu dozvolu da uđe nakon svojeg izlaska iz Egipta, pošte se okrenuo od njih i nije ih uništio! 11 I evo tih ljudi koji nas obeštećuju dolazeći nas izvlastiti od svojine koju si nam ti dodijelio! 12 Bože naš, nećeš li ti primijeniti svoju presudu nad njima? Jer mi smo bez snage pred tim velikim mnoštvom koje dolazi protiv nas, i, mi, mi ne znamo što činiti. Ali naše oči gledaju prema tebi.“ 13 Sav puk Judin stojaše pred GOSPODOM kao i njihove obitelji, žene i djeca. 14 U sred sabora, duh GOSPODOV bi nad Zekarijahuom, sinom Benajavljevom, sinom Jeijelovim, sinom Matanijavljevim, levitom, sinovima Asafovim. 15 On reče: ” Pazite svi, puče Izraelov, žitelji Jeruzalema i ti kralju Jozafate! Ovako govori GOSPOD: Ne bojte se i ne užasavajte pred pred tim mnoštvom, jer taj rat nije vaš, već Božji. 16 Sutra, siđite protiv njih. Evo njih kako se uspinju usponom Cvijetovim a vi ćete ih naći na kraju klisure nasuprot pustinje Jeruelove. 17 Vi se nećete tući tu; pojavite se, zaustavite se i gledajte pobjedu GOSPODOVU u vašu korist. Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne užasavajte se! Sutra, iziđite pred njih, a GOSPOD će biti s vama.“ 18 Jozafat se pokloni, licem prema zemlji; sva Juda i žitelji Jeruzalema padoše pred GOSPODA za obožavati ga; 19 leviti, grupa sinova Kehatita i grupa sinova Koreita, digoše se za hvaliti GOSPODA, Boga Izraelovog, jednim izvanredno snažnim glasom. 20 Narod se diže u rano jutro i iziđe prema pustinji Tukoa. U svom prolazu, Jozafat se diže za reći: ” Slušajte me, Judo i žitelji Jeruzalema! Imajte vjere u GOSPODA svojeg Boga i bit ćete nepobjedivi! imajte povjerenja u svoje proroke i vi ćete uspjeti!“ 21 On se dogovori s narodom za postaviti ljude koji će prethoditi naoružanim ljudima slaveći GOSPODA, hvaleći njegovo sveto veličanstvo a govoreći: ” Slavite GOSPODA, jer njegova je odanost zauvijek.“ 22 U času kad oni počinjaše klicati hvalospjeve, GOSPOD stavi pokretače nesloge među sinove Amona, Moaba i planine Seirove koji su došli u judu i oni se pobiše između sebe. 23 Sinovi Amona i Moaba se digoše protiv stanovnika planine Seir za uništiti ih i istrijebiti. 24 Kad Juda stiže k uzvisini otkud se nadgledalo pustinju, on se okrenu prema mnoštvu: kad evo to bijahu lješevi ležeći po zemlji bez ijednog preživjelog. 25 Jozafat i njegov puk dođoše pljačkati njih, a nađe se tu stoke u velikom broju, bogatstava, odjeće i dragocijenih predmeta. Oni tro uzeše za sebe toliko da ne mogoše ponijeti i oni tri dana pljačkaše plijen, jer on bijaše obilan. 26 Četvrtog dana, oni se sakupiše u dolini Blagoslova, jer ondje oni blagosloviše GOSPODA tako je tom mjestu dano ime "dolina Blagoslova", sve do ovog dana. 27 Svi Judini i Jeruzalemovi ljudi, s Jozafatom na čelu, vratiše se u Jeruzalem u radosti, jer GOSPOD ih bijaše obradovao na račun njihovih neprijatelja. 28 Oni uđoše u Jeruzalem uz zvon harfi, kitara i truba sve do Kuće GOSPODOVE. 29 I strah od GOSPODA bi nad svim kraljevstvima zemlje, kad doznaše da GOSPOD bijaše vojevao protiv neprijatelja Izraelovih. 30 Vladavina Jozafatova bi mirna, a njegov mu Bog dade mir sa svih strana. (1 Krlj 22.41 51) 31 Jozafat, sin Azavljev, zavlada nad Judom; on bijaše u dobi od 35 godina kad postade kraljem i vladaše 25 godina u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Azuva, kćer Šilhijeva. 32 On slijediše put svojeg oca Azaa i ne zastrani s njega, čineći ono što je pravedno u očima GOSPODOVIM. 33 Međutim visoka mjesta ne nestadoše i narod ne bijaše opet prionuo svojim srcem Bogu svojih otaca. 34 Ostatak djela Jozafatovih, od prvih do posljednjih, evo ih zapisanih u Djelima Jehuvljevim, sina Hananijeva, koji bi uključen u knjigu kraljeva Izraelovih. 35 Prema tome, kralj Jude Jozafat združi se s kraljem Izraela Akhaziasom, čije ponašanje bi krivično. 36 On se združi s njim za načiniti lađe koje će ići u Tarsis. Oni načiniše lađe u EsionGeveru. 37 Eliezer, sin Dodavahuvljev, iz Mareša, proreče protiv Jozafata govoreći: ” Budući da si se ti združio s Akhaziasom, GOSPOD je uništio tvoja djela.“ I lađe se razbiše, a da nisu mogle ići u Tarzis.