26. poglavlje
1 Sav puk Judin uze Oziasa, koji imaše šesnaest godina, i postavi ga kraljem, na mjestu njegovog oca Amaziasa.
2 On je taj koji ponovo izgradi Eilat i vrati ga Judi, nakon što kralj bi legao sa svojim očevima.
3 Ozias imade šesnaest godina kad postade kralje i vladaše 52 godine u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bi Jekolija, iz Jeruzalema.
4 On činiše ono što je pravedno u očima GOSPODOVIM, točno onako kako to bijaše činioa Amazias, otac njegov.
5 On tražiše Boga za vrijeme života Zekarijahuvljeva, koji ga pouči strahu od Boga, i za to vrijeme kad on ostade vjeran GOSPODU, Bog mu dade napredovati.
6 On pođe u rat protiv Filistinaca i razvali opkope u Gatu, Javneu i Ašdodu, potom on podiže gradove u oblasti Ašdoda i kod Filistinaca.
7 Bog mu dođe u pomoć protiv Filistinaca, protiv Arapa koji nastanjivaše GurBaal i protiv Meunita.
8 Meuniti plaćaše danak Oziasu, čiji ugled dopiraše sve do ulaza u Egipat, jer on bijaše postao krajnje silan.
9 Ozias izgradi kule u Jeruzalemu na Ugaonim vratima, na Vratima iz doline i na Redanu, i utvrdi ih.
10 Potom on izgradi kule u pustinji i izdubi brojne žusterne, jer imaše brojna stada; on također imaše poljodjelce u Niziji i u ravnici, vinogradare u brdima i u Karmelu. Naime, on volješe zemlju.
11 Ozias imaše jednu vojsku sposobnu za ratovati i poći u vojni pohod, podijeljenu po postrojbama prema broju ostvarenih vovačenja od tajnika Jeiela i službenika Mazejahua; ona bijaše pod zapovjedništvom Hananijahuevljevim, jednim od kraljevih zapovjednika.
12 Ukupni broj zapovjednika zadruga za te smione ratnike bijaše 2.600. 13 Pod njihovim zapovjedništvom, jedna snažna vojska od 307.500 ljudi sposobnih ratovati, snažno i smjelo, bijaše namijenjena braniti kralja protiv neprijatelja.
14 Ozias im pripravljaše za svaki pohod štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praćke.
15 On u Jeruzalemu načini sprave izmišljene za staviti na kule i uglove i za izbacivati strijele i veliko kamenje. Njegov ugled se pronese daleko, jer on bi čudesno ispomagan, tako da postade veoma moćan.
16 Zbog svoje moći, njegovo se srce uzoholi sve do vlastite propasti i on postade nevjeran prema GOSPODU, svom Bogu: on uđe u Templ GOSPODOV za nuditi tamjan na oltaru za mirise.
17 Svećenik Azarijahu uđe za njim, praćen od 80 smionih svećenika GOSPODOVIH.
18 Oni se digoše prtiv kralja Oziasa i rekoše mu: ” Nije tvoje, Oziase, nuditi tamjan GOSPODU, već svećenika, sinova Aaronovih, posvećenih za tu žrtvu! Izlazi iz svetišta, jer si bio nevjeran! Voljom GOSPODA Boga to neće za tebe biti čin slave!“
19 Ozias se razljuti, dok u rukama držaše kadionicu. Za vrijeme njegove ljutnje protiv svećenika, lepra se pojavi na njegovom čelu, pred svećenicima, u Kući GOSPODOVOJ. Pokraj oltara za mirise.
20 Veliki svećenik Azarijahu i svi svećenici pogledaše prema njemu, a on bijaše leprozan na čelu! Oni ga brzo istjeraše odatle, a i on sam se požuri izići, jer ga GOSPOD bijaše udario. (2Krlj 15.57 )
21 Kralj osta leprozan sve do dana svoje smrti. Kao leprozan, on je morao stanovati zasebno u jednoj kući, jer bijaše držan odstranjen od Kuće GOSPODOVE. Jotam, njegov sin, zapovjednik palače, vladaše pučanstvom zemlje.
22 Ostatak djela Oziasovih, od prvih do posljednjih, bilo je zapisano od proroka Izaije, sina Amosova.
23 Ozias leže sa svojim očevima, a ukopaše ga s njegovim očevima na zemljištu kraljevskih grobnica, jer se govorilo: ”To je jedan leproznik!“ Njegov sin Jotam zavlada na njegovom mjestu. (2 Krlj 15. 3238)
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.