12. poglavlje

1 Kad su ti ugovori zaključeni, Lizias se vrati kod kralja, a Židovi prionuše svojim radovima na poljima. 2 i da ima sa sobom svog staratelja Liziasa, koji bijaše na čelu poslova; on imaše jednu grčku vojsku od 110.000 pješaka, 5.300 konjanika, 22 slona i 300 kola naoružanih kosama. 3 Menelas se spoji s njima i stade obmanjivati Antioha s mnogo lukavosti, ne za spas domovine, već u nadi da će se moći vratiti u svoje dostojanstvo. 4 Ali Kralj nad kraljevima probudi protiv tog nitkova gnjev Antiohov i, kad Lizias bi pokazao kralju da Menelas bi uzrokom svih zala, on zapovjedi da ga odvedu u Bereju i ondje pogube, njega takođzr, slijedeći običaj u tom mjestu. 5 No bijaše u tom mjestu jedna kula od 50 lakata, puna posmrtnih ostataka; ta kula bijaše opskrbljena jednim obrtajućim strojem, nagnutim sa svih strana prema posmrtnim ostacima. 6 Ondje se podizalo čovjeka krivog za svetogrdno pljačkanje i nekoliko drugih neizmjernih zločina i bacalo da bude uništen. 7 Takva bi i kazna od koje umrije taj nesavjesni službenik a koja čak liši Menelasa ukopa; 8 i to sve u punoj pravdi jer, kako on bijaše počinio mnogo grijehova protiv oltara, čija vatra i pepeo bijahu čisti, to je u pepelu da on nađe smrt. 9 Duha mučenog barbarskim naumima, kralj dakle napredovaše da bi pokazao Židovima još grozniji postupak no što ima dade podnijeti njegov otac. 10 Juda, budući to saznao, zapovjedi mnoštvu zazivati Gospoda noć i dan da bi, ovog puta naročito, on došao u pomoć oniuma koji bijahu ugroženi gubitkom Zakona, domovine i svetog Templa 11 i da ne pusti ovaj narod , koji tek što poće ponovo vraćati dah, pasti u vlast obijesnih neznabožaca. 12 Kad svci učiniše isto i zazvaše milosrdnog Gospoda u suzama i postu, pruženi po zemlji neprekidno tijekom tri dana, Juda ih obodri i zapovjedi im da se drže uz njega. 13 Ali nakon jednog posebno sastanka održanog sa Starješinama, on odluči da se stave u pokret prije no što kraljeva vojska prekrili Judeju i ne dočepa se grada, i da odluče o svem poslu uz pomoć Gospodovu. 14 Budući dakle povjerio Stvoritelju svijeta skrb odlučiti o razmirici, on obodri svoje da se bore dostojanstveno za zakone, za svetište, grad, domovinu i ustanove, i stavi taborovati svoju vojsku u okolišu Modina. 15 On dade svojim vojnicima lozinku "Pobjeda Božja", potom napade noću, s jednim cvijetom mladih junaka, kraljevsku četvrt i uništi otprilike 2.000 među ljudima iz tabora. Njegovi ljudi probodoše najvećeg među slonovima zajedno s vodičem; 16 oni končno ispuniše tabor užasom i pomutnjom, potom se povukoše uz jedan potpuni uspjeh. 17 Dan već počinjaše svitati, kad se završi taj podvig izvršen s milošću zaštite kojom Gospod okruživaše Judu. 17 Nakon što su se bili udaljili odatle 750 stadija, oni stigoše do Karaksa, sa strane Židova nazvanog Tubijan 18 Kralj budući tako iskusio odvažnost Židova pokuša napasti tvrđave uz pomoć lukavština. 19 On se približavaše Bet-Šuru, židovskoj moćnoj tvrđavi, ali on bi odbijen, poražen, pobijeđen. 20 Opsjednutima, Juda dade ono što im bijaše potrebno. 21 Ali Rodokus, iz židovske vojske, otkri tajne neprijatelju; on bi praćen, uhvaćen i pogubljen. 22 Jedan drugi put, kralj imade pregovore s onima iz Betšura; pruži im ruku, primi njihovu, povuče se, 22 Judina kohorta pojavi se prva: budući da je užas zahvatio neprijatelja kao i strah koji im ulijevaše Onaj koji vidi sve, oni pobjegoše na sve strane, na takav način da su se često međusobno ranjavali i probijali vrhom svojeg mača. 23 napade Judu i njegove vojnike i bi slabiji. Na novost da Filip, kojeg bijaše ostavio na čelu poslova, bi učinio jednu ludost u Antiohiji, on bi potresen. Poče progovarati sa Židovima i nagađati se s njima, prisegnu paziti sve pravedne uvjete i pomiri se s njima. On ponudi jednu žrtvu, odade počast Templu i bi darežljiv glede svetog mjesta. 24 On učini dobar prijem Makabejcu i ostavi Hegemonida strategom od Ptolemaisa sve do zemlje Gerenijanaca. 25 On dođe u Ptolemais; ali stanovnici tog grada, nezadovoljni ugovorom, rasrdiše se i htjedoše odbaciti uvjete njegove. 26 Tada Lizias uspe se na govornicu, i obrani najbolje što je mogao te uvjete, razuvjeri duhove, smiri ih i dovede do dobrohotnosti i ode u Antiohiju. Takvi su događaji koji se tiču pohoda i povlačenja kraljevog. 27 Nakon poraza i uništavanja tih neprijatelja, on također povede svoju vojsku protiv Efrona, tvrđave gdje stanovaše Lizanias. Krjepki mladi ljudi bijahu zauzeli položaj ispred zidova i silovito se boriše; bijaše ondje velika količina strojeve i tanadi u pričuvi. 28 Ali, budući zazvali Vladara koji silom slama obranu neprijatelja, Židovi zagospodariše gradom i polegoše na zemlju otprilike 25.000 ljudi među onima kojima se nađoše unutar zidina. 29 Napustivši to mjesto oni otiđoše protiv Skitopolisa, na 600 stadijaod Jeruzalema. 30 Ali budući da su Židovi koji ondje bijahu nastanjeni potvrdili dobrohotnost koju Skitopoljani bijahu imali spram njih i uljudan prijem koji im bijahu pružili u vrijeme nevolje, 31 Juda i njegovi vojnici oprostiše ovim posljednjima i obodriše ih da budu dobro raspoloženi prema njihovoj lozi i u budućnosti. Oni stigoše u Jeruzalem malo vremena pred Blagdan Tjedana. 32 Nakon blagdana zvanog Duhovi, oni odoše protiv Gorgiasa, stratega Idumeje. 33 Gorgias iziđe na čelu 3.000 pješaka i 400 konjanika. 34 U boju između dviju dviju suprotstatvljenih vojski koja se zametnu, dogodi se da pade jedan mali broj Židova. 35 Jedan stanoviti Dositej, iz odreda Tubijanaca, smioni konjanik, budući već svladao Gorgiasa i, budući ga uhvatio za hlamidu, on ga povuče na silu, s namjerom da tog prokletnika živog zarobi, ali jedan trački konjanik, nasrnuvši na Dositeja, posiječe rame, i Gorgias se izvuče i pobježe u Marisu. 36 Glede Ezdriasovih vojnika , oni se već dugo vremena boriše i i padaše od umora: Juda preklinjaše Gospoda da im se pokaže saveznikom i vođom u ratu 37 i zapjeva očinskim jezikom jedan bojni poklič s himnama i nagna u bijeg Gorgiasove ljude. 38 Budući sakupio svoju vojsku, Juda ju povede u grad Odolam; ali sedmog dana tjedna naknadno, oni se očistiše prema običaju i proslaviše šabatu tom mjestu. 39 Sutradan, dođoše tražiti Judu - u vrijeme kad se nametala nužda - za podići tjelesa onih koji bijahu pali i ukopati ih s njihovim bližnjima u grobovima otaca njihovih. 40 No, oni pod tunikama svakog mrtvaca nađoše predmete posvećene idolima iz Jamnije, koje Zakon zabranjivaše Židovima. To bi očigledno svima da to bijaše razlogom zbog kojeg su ti vojnici bili pali. 41 Svi dakle, blagosiljajući Gospoda, pravednog suca koji čini vidljivim skrivene stvari, 42 počeše moliti da im grijeh koji bijahu počinili u potpunosti bude izbrisan, a vrli Juda pobudi vojsku da se sačuva čistom od svakog grijeha, imajući pred očima ono što se dogodilo zbog grijeha onih koji bijahu pali malo ranije. 43 Budući izvršio jedno sakupljanje po glavi, on posla do 2.000 drahmi u Jeruzalem, da se ponudi žrtva za grijehe, postupajući ispravno i uzvišeno u mislima na uskrsnuće. 44 Da, naime, on se nije nadao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi uzaludno i glupo moliti za mrtve; 45 ako je smatrao da je jedna veoma lijepa nagrada sačuvana onima koji usniju u pobož nosti, bijaše to jedna pobožna i sveta misao; evo zašto on dade za mrtve ponuditi žrtve iskupljenja, da bi oni bili odriješeni od svojih grijeha. ’’’13’’’ 1 Godine 149., dođe Judi i njegovoj vojsci novost da Antioh Eupator ide na Judeju s jednom brojnom vojskom,