14. poglavlje

1 Nakon jednog razdoblja od tri godine, Juda i njegovi doznaše da Demetrius, Seleukov sin, nakon što se iskrcao u luku Tripoli s jednom snažnom vojskom i jednom flotom, 2 bijaše se domogao te zemlje i uništio Antioha i njegovog skrbnika Liziasa. 3 Neki Alkim, prethodno postao velikim svećenikom ali koji se namjerno uprljao u vrijeme pobune, shvaćajući da nema za njega spasa na nikakav način, niti od tada ima pristupa k svetom oltaru, 4 nađe se kod kralja Demetriusa godine 151. i donese mu jednu zlatnu krunu s palmom, i , osim toga, grane što je dužan prema običaju svetišta. Međutim on ostade tog dana suzdržljiv. 5 Ali on iskoristi priliku za svoju ludost kad ga Demetrius pozva u svoj Savjet i iuspita ga o raspoloženju i namjerama Židova. 6 On odgovori: Oni od Židova koje se naziva Asidijcima, kojima zapovijeda Juda Makabejac, snuju rat i pobune i neće ostaviti kraljevstvo uživati mir. 7 To je ono zašto sam ja, budući mi je oduzeto moje dostojanstvo predačko, hoću reći ponitifikat, došao ovamo, 8 najprije ponukan ozbiljnom skrbi za kraljeve interese, potom s obzirom na naše sugrađane, jer drskost onih koje ja upravo imenujem potapa svu našu lozu u veliku nevolju. 9 Ti dakle, o kralju, kad budeš upoznao svaku od ovih pritužbi, udostoji se postarati za spas naše zemlje i našeg naroda tako ogoljelog, s tom ljubaznom dobrohotnošću kojom ti obasipaš svakoga. 10 Jer sve dok je Juda na životu, nemoguće je Državi uživati mir. 11 Čim on bi ovako izgovorio, drugi kraljevi prijatelji, neprijateljski djelu Judinom, požuriše se razjariti Demetriusa. 12 Budući smjesta izabrao Nikanora koji bijaše postao zapovjednik odreda slonova, on ga imenova strategom Judeje i otposla ga sa zapovijedi da ukloni Judu, rastjera one koji bijahu s njim i ustoliči Alkima velikim svećenikom najvišeg od svetišta. 14 Pogani Judeje koji bijahu pobjegli pred Judom pomiješaše se s postrojbama Nikanorovih vojnika, misleći da će se nevolja i nesreće Židova preokrenuti u njihovu vlastitu korist. 15 Obaviješteni o Nikanorovu približavanju i napadu pogana, Židovi posuše po sebi prašinu i preklinjaše Onoga koji bijaše smjestio svoj narod zauvijek i koje ne prekidaše potpomagati svoju baštinu očitim znakovima. 16 Na zapovijed svog zapovjednika, oni odmah pođoše iz mjesta gdje se nalaziše i sukobiše se s neprijateljem blizu trgovišta Desinog 17 Simon, Judin brat, bijaše zametnuo boj s Nikanorom, ali zbog iznenadnog dolaska neprijatelja on bijaše pretrpio jedan lakši poraz. 18 Ipak Nikanor, saznavši koja bijaše srčanost Judinih vojnika i njihovo pouzdanje u bojevima zametnutim za domovinu, čuvaše se dobro da ne počne ponovo presuđivanje putem krvi. 19 Tako on posla Posidiniusa, Teodota i matatiasa da pruže ruku Židovima i prime njihovu. 20 Nakon jednog temeljitog ispitivanja prijedloga, zapovjednik ih priopći vojsci i, budući da njihovi stavovi biše jednodušni, oni iskazaše svoju privolu uvjetima. 21 On odredi jedan dan kad zapovjednici se osobno susretoše. S jedne i s druge strane priđoše po jedna kola, i rasporediše počasna mjesta. 22 Juda bijaše rasporedio na povoljnim mjestima ljude naoružane i spremne da posreduju u slučaju iznenadne lukavštine sa strane neprijatelja. Sastanak postiže jedan dogovor. 23 Nikanor proboravi u Jeruzalemu a da ne učini ništa neumjesno; on otpusti mnoštvo koje, u gomilama, bijaše se okupilo oko njega. 24 On imaše neprekidno Judu pred očima, ćuteći za tog čovjeka jednu naklonost srca. 25 On ga posavjetova da se oženi i izrodi djecu. Juda se oženi, uži spokoj i uključi se u život. 26 Ali Alkim, videći njihovu slogu i budući sebi pribavio jedan prijepis zaključenog ugovora, dođe kod Demetriusa i reče mu da Nikanor imaše naume suprotstavljene vladi, jer Juda , koji je neprijatelj kraljevstva, bi unaprijeđen u diadoka 27 Kralj se naljuti i, podboden klevetama tog jadnika, on napisa Nikanoru, priopćavajući mu da je naljućen rečenim uvjetima i dajući mu zapovjed da bez odlaganja pošalje u Antiohiju Makabejca vezanog u lance. 28 Po prijemu tog lista, Nikanor bi uzrujan i ne mogaše pristati uz pomisao da pogazi ugovor s jednim čovjekom koji nije učinio ništa krivo. 29 Ali, budući da nije bilo moguće djelovati suprotno kralju, on vrebaše zgodu izvršiti tu zapovijed putem jedne lukavštine. 30 Sa svoje strane Makabejac, opažajući da Nikanor se pokazuje sve hladnijim spram njega i da njegov uobvičajeni pristup se čini manje prijazan, pomisli da ta hladnoća ne značiše ništa dobro. On dakle prikupi jedan veliki broj svojih pristaša i ukrade se Nikanoru. 31 Kad onaj drugi shvati da je u pravom smislu riječi izigran od tog čovjeka, on se nađe u najvećem i presvetom svetištu u času kad svećenici po običaju nudiše žrtve i zatraži da mu izruče tog čovjeka. 32 Kako oni ustvrdiše uz prisegu da ne znaju gdje se nalazi taj čovjek kojeg oni traže, 33 Nikanor ispruži desnu ruku prema Templu i izjavi uz prisegu: Ako mi vi ne izručite Judu vezanog ja ću sravniti sa zemljom ovaj Božji templ, uništit ću oltar i na ovom ću mjestu podići jedno veličanstveno svetiše Dioniziju. 34 Na takve riječi, on ode; ali svećenici ispružiše ruke prema Nebu i pomoliše se onome koji se uvijek borio za naš narod, govoreći: 35 Gospode, ti kji ne trebaš ništa, svidjelo ti se da imati među nama Templ gdje stanuješ. 36 Sada dakle, Gospode svetiji od svake svetosti, sačuvaj zauvijek od skrnavljenja ovu kuću koja upravo bi očišćena. 37 No jedan čovjek imenom Razis, jedan od starješina Jeruzalema, bi potkazan Nikanoru. Bijaše to jedan čovjek uslužan svojim sugrađanima, uživajući jedan izuzetan ugled , nazivan ocem Židova zbog svoje naklonosti za njih. 38 Jer bijaše on optužen za judaizam u vrijeme prethodnih ustanaka, i bijaše on tada s veli-kom postojanošću izlagao svoje tijelo i svoj život za judaizam. 39 Htijući pokazati zlonamjernost koju pothranjivaše prema Židova, Nikanor posla više od 500 vojnika za uhititi ga, 40 jer on zamišljaše da bi, ako bi uklonio tog čovjeka, Židovima nanio jedan težak udarac. 41 Kako njegove postrojbe bijahu u prilici osvojiti kulu i osvojiti trijem,sa zapoviješću da podmetnu požar i zapale vrata, Razis, okružen sa svih strana, usmjeri svoj mač prema sebi, 42 voleći radije časno umrijeti nego pati u ruke zločinicima i podnostiti nedostojne uvrjede svojoj uzvišenosti. 43 Ali u žustrini boja, on bijaše loše usmjerio udarac i vojska nasrnu na unutrašnjost vrata. On tada odlučno potrči na zid i baci se neustrašivo na mnoštvo. 44 Svi se što su brže mogli povukoše i on pade u sredinu praznog prostora. 45 Još dišući i zapaljen gnjevom, on se podiže, dok je krv prštila iz njega i trpeči žestoko od svojih rana, i prođe kroz sred mnoštva. Popevši se na jednu strmu stijenu 46 i već ptpuno iskrvario, on sebi iščupa crijeva i, uzimajući ih objema rukama, on ih baci na mnoštvo. On zamoli gospodara života i duha da ih jednog dana njemu vrati , i tako se zbi njegova smrt.