4. poglavlje

1 Spomenuti Simon, postavši tako potkazivač riznice i domovine, nastavi potkazivati Oniasa, govoreći da to bijaše on koji je napao Heliodora i smislio ta zla. 2 Jedan od njih, čineći se njihovim glasnogovornikom, reče: Što ti hoćeš pitati i saznati od nas? Mi smo spremni radije umrijeti nego prekršiti zakone naših otaca. 3 Kralj, razbješnjevši se, dade staviti na vatru kotlove i kotliće. 5 Kad bi potpuno obogaljen, on zapovjedi da ga primaknu žeravniku, dok još disaše, i da ga stave u kotao. Dok se para dizala uokolo kotla, drugi sa svojom majkom se uzajamno bodriše za umrijeti smiono; oni govoriše: 6 Gospod Bog vidi, i uistinu ima sućuti za nas, kao što je Mojsije najavio hvalospjevom koji otvoreno protestira ovim riječima: “I on imat će milosti za sluge svoje”. 7 Kad prvi tako bi napustio život, dovedoše drugog na stratište. Nakon što su mu strgli kožu s glave s kosama, upitaše ga: Hoćeš li ti jesti svinjetinu ili radije podnijeti mučenje svojeg tijela, ud po ud? 8 Ali on odgovori jezikom svojih otaca: Ne! Zato on također pretrpi mučenje jedno za drugim. 9 U času kad će ispustiti posljednji dah, on reče: Zlikovac kakav jesi, ti nas isključuješ iz ovoga života, ali kralj svijeta, kad mi budemo umrli za njegove zakone, uskrsnut će nas za jedan vječni život. 10 Poslije njega, mučiše trećeg. On isplazi svoj jezik kao što mu je zapovjeđeno i pruži neustrašivo svoje ruke. 11 On dade ovu smjelu izjavu: Od neba je to što ja držim ove udove, zbog njegovih zakona ja ih prezirem, i od njega je nada daću ih ponovo steći. 12 Kralj sam i njegovo okružje biše zaprepašteni veličinom duše tog mladog čovjeka koji je patnje držao ništavnim. 13 Kad taj posljednji bijaše mrtav, oni podvrgnuše četvrtog istim groznim mukama. 14 U času kad će izdahnuti, on reče: Bolje je umrijeti od ruke čovjeka očekujući, prema bećanjima danim od Boga, biti uskrsnut od njega, jer za tebe neće biti uskrsnuća u život. 15 Dovedoše potom petog i mučiše ga. 17 Za tebe, budu strpljiv i vidjet ćeš njegovu veliku snagu, kad te bude stavljao na muke, tebe i tvoje potomstvo . 18 Nakon njega, oni dovedoše šestog: u času umiranja, on reče: Ne utvaraj si uprazno, jer to zbog nas samih mi podnosimo ove muke, budući da smo grješni prema našem Bogu; tako su nam se dogodile ove čudne nevolje. 19 Ali ti, ne zamišljaj da ćeš ostati nekažnjen, ti koji si se poduhvatio zaratiti s Bogom. 20 Osobito izvrsna i dostojna jednog izuztnog ugleda bi majka, koja gledaše umirati svojih sedam sinova u tijeku samo jednom danu i to podnese sa spokojstvom, jer se ona uzdavala u Gospoda. 21 Ona bodriše svakog od njih jezikom svojih otaca. Ispunjena uzvišenim osjećajima i nadahnuta muškom smjelošću, ta im žena govoriše: 22 Ja ne znam kako ste se pojavili u mojoj utrobi; nisam ja ta koja vas je obdarila duhom i životom, i nisam ja ta koja je ustrojila čestice od kojih je svaki od vas sastavljen. 23 Osim toga Stvoritelj svijeta, koji je stvorio čovjeka njegovim rođenjem i koji je izvorom svim stvarima, vratit će vam u svojem milosrđu i duh i život, jer se vi sad žrtvujete za ljubav njegovih zakona. 24 Antioh se vidje prezrenim i nasluti jednu uvrjedu u tim riječima. Najmlađi još bijaše u životu, i ne samo da mu on govoriše da ga ponuka, već mu priseže uvjeravanje da će ga učiniti bogatim i veoma sretnim ako napusti baštinu svojih otaca, da će ga učiniti svojim prijateljem i povjeriti mu visoke položaje. 25 Ali mladog čovjek, koji ne poklanjaše nikakvu pažnju njegovim riječima, kralj dade prinijeti majci i nagovaraše ju da dadne mladiću savjet da bi spasio život. 26 Kako bijaše dugo vremena nagovarana, ona pristade uvjeriti svog sina. 27 Ona se dakle nagnu prema njemu, obmanjujući surovog mučitelja, ona reče jezikom svojih otaca: Sine moj, imaj milosti za mene koja te je nosila u utrobi svojoj devet mjeseci, koja te je dojila tri godine, koja te je hranila i podizala sve do dobi u kojoj jesi - i koja je opskrbljivala tvoje održanje. 28 Ja te zklinjem, dijete moje, pogledaj nebo i zemlju, promotri ono što je u njima i priznaj da ih je Bog stvorio iz ničega i da je sva rasa ljudska stvorena na isti način. 29 Ne boj se ovog krvnika, već se pokaži dostojnim svoje braće, prihvati smrt, da bih te ja ponovo pronašla sa tvojom braćom u vrijeme milosrđa 30 Jedva da je ona završila govoriti kad mladi čovjek reče: Što očekujete vi? Ja se ne pokoravam zapovjedima kraljevim, ja se pokoravam zapovjedima Zakona koji je bio dan načim očevima po Mojsiju. 31 A ti, izumitelju svake nevolje koja se obara na Hebreje, ti nećeš izmaknuti iz ruku Božjih, 32 jer ako mi patimo, mi drugi, to je zbog naših vlastitih grijeha. 33 Ako, za naše kažnjavanje i naše odgajanje, naš Gospod, koji je živ, jest ljut na čas protiv nas, on će se ponovo pomiriti sa slugama svojim. 34 Ali ti, o bezbožniče i najkužniji od svih ljudi, ne uzdiži sebe tašto, uljuljkujući se nesigurnim nadama i dižući ruku protiv njegovih slugu, 35 jer ti još nisi umakao sudu Boga svemogućeg koji vidi sve. 36 Jer naša braća, nakon što su podnijela sada jednu bol prolaznu u odnosu na jedan nepresušni život, pala su za savez Božji, dok ti, sudom Božjim, ti ćeš podnositi pravednu kaznu svoje oholosti. 37 Za mene, ja predajem, poput moje braće, svoje tijelo i svoj život za zakone mojih otaca, zaklinjući Boga da bude naskoro milostiv za naš narod i da te dovede kroz kušnje i nevolje priznati da je samo on Bog. 38 Ja na kraju molim da se na meni i na mojoj braći zaustavi gnjev Sve-Mogućeg pravedno pušten na našu rasu! 39 Izvan sebe, kralj se razbjesni protiv posljednjeg brata još nemilosrdnije nego protiv drugih, s jednim gorkim sarkazmom. 40 Taj mladi čovjek umrije dakle ne budući uprljan i uz jedno savršeno vjerovanje u Gospoda. 41 Najzad majka umrije posljednja, poslije svojih sinova. 41 Opazivši da taj napad dolaziše, i on također, od strane Lizimaka, jedni se dohvatiše kamenja, drugi toljaga; neki zahvatiše pune ruke pepela koji se nalazio ondje, i napadoše u jednoj zbrkanoj gomili Lizimakove ljude. 42 Mi ćemo se ovdje zaustaviti na pitanju obrednih objeda i čudovišnih mučenja. 43 Na te događaje bi Menelasu podignuta optužnica. 44 Kad kralj dođe u Tir, tri čovjeka poslana od Savjeta Starješina braniše njihovu stvar u njegovoj nazočnosti. 45 Videći vecstvare izgubljenom, Menelas obeća pozamašne svote Ptolomeju, sinu Dorimenovom, da bi pridobio kralja za svoju stvar. 46 Također Ptolomej, budući odveo kralja pod peristil, pod izgovorom izlaska na svjež zrak, on ga navede na promjenu stava. 47 Tako tog čovjek koji bi tvorac sveg zla, Menelasa, kralj ga otpusti razriješenog od svih optužbi, dok na smrt osudi nesretnike koji, i da se braniše pred Skitima, bili bi otpušteni oslobođeni. 48 Oni dakle podnesoše bez odgode tu nepravednu muku, oni koji bijahu preuzeli obranu grada, trgovište i svete posude. 49 Također Tirijci se vidješe, uvrijeđeni tom opakošću, vidjeti raskošno opremljeni na njihovom pogrebu. 50 Glede Menelasa, zahvaljujući pohlepi moćnika, on se zadrža na vlasti, narastajući u opakosti i postavljajući se za velikog neprijatelja svojim sugrađanima. ’’’1’’’ 1 Nekako u to vrijeme, Antioh se poče spremati za svoj drugi napad na Egipat. 4 Čim oni biše vreli, on zapovjedi odsjeći jezik onome koji bijaše njihov glasnogovornik, skinuti mu kože s glave i odsjeći mu udove na očigled njegove braće i njihove majke. 16 Upirući pogled u kralja, on reče: Ti si moćan među ljudima iako si raspadljiv. Ti činiš što hoćeš, ali ne povjeruj da će naša loza biti napuštena od Boga.