2. poglavlje
1 Gospod je dakle stavio na izvršenje riječ koju bijaše izgovorio protiv nas, protiv naših sudaca koji upravljaju Izraelom, protiv naših kraljeva, protiv naših poglavara i protiv stanovnika Izraela i Jude:
2 nisu bile pod ovim nebom činjene slične stvari onima koje je učinio Jeruzalem, sukladno onome što je pisano u Mojsijevom Zakonu;
3 to je došlo do te točke da smo jeli jedan meso sina svog, drugi meso svoje kćeri.
4 I Gospod ih je izručio vlasti svih kraljevstava koja nas okružuju, za pretrpjeti uvrjedu i pustošenje među svim okolnim narodima, ondje gdje ih je on raspršio.
5 Oni su bili porobljeni umjesto da gospodare, jer mi smo griješili protiv Gospoda našeg Boga ne slušajući njegov glas.
6 Gospodu našem Bogu pripada pravda, a nama i našim očevima sramota na licu, kao što ju se vidi danas!
7 Sve ono što Gospod bijaše oglasio za nas, sve te nesreće su se oborile na nas.
8 I mi nismo molili pred Gospodom da okrene svakog od nas od misli svog opakog srca.
9 Također Gospod je bdio nad tim nevoljama i poslao ih protiv nas; jer Gospod je pravedan u svemu što nam je zapovjedio činiti,
10 ali mi nismo slušali njegov glas koji nam govoraše da idemo prema zapovjedima koje je Gospod stavio pred nas.
11 A sada, Gospode Bože Izraelov, ti koji si izveo svoj narod iz Egipta svojom snažnom rukom, znakovima i čudima, jednom velikom silom i svojom pruženom rukom, ti koji si sebi stvorio Ime kao što se to vidi danas,
12 mi smo zgriješili i postupili kao bezbožnici, počinili smo nepravdu, Gospode naš Bože, protivno svim tvojim propisima.
13 Nek' se tvoj gnjev okrene od nas, jer evo nas napuštenih, malobrojnih među narodima gdje si nas ti raspršio.
14 Slušaj, Gospode, našu molitvu i našu molbu, poštedi nas zbog sebe i učini nam milost pred onima koji su nas izgnali,
15 da sva zemlja sazna da si ti Gospod naš Bog, jer tvoje Ime je bilo zazvano nad Izraelom i nad njegovim rodom.
16 Gospode, pogledaj odozgo s tvog svetog boravišta i povedi računa o nama; napni uho, Gospode, i slušaj;
17 otvori oči i gledaj: ovo nisu mrtvaci u Hadu, oni kojima je dah uzet iz utrobe, koji će odati slavu i pravdu Gospodu,
18 već je to krajnje ojađena duša, ona koja ide povijena i iznemogla, to je pogled koji podrhtava, i ogladnjela duša koji će ti učiniti hvalu i pravdu, Gospode!
19 Tako, Mi se ne oslanjamo na djela pravde naših otaca i naših kraljeva kad stavljamo naše preklinjanje pred tvoje lice, Gospode naš Bože;
20 jer ti si poslao svoj bijes i svoj gnjev protiv nas, kao što si to bio oglasio putem posredovanja svojih slugu proroka, govoreći:
21 ” Ovako govori Gospod: Povijte leđa, služite kralja Babilonije, i vi ćete ostati u zemlji koju sam ja dao vašim očevima.
22 Ali ako vi ne poslušate glas Gospodov koji vam kaže da služite kralju Babilonije,
23 ja ću učiniti tako da glas radosti i zadovoljstva, glas mladoženje i onaj nevjestin napuste gradove Jude i iziđu iz Jeruzalema; sva će zemlja biti opustošena, ispražnjena od svojih stanovnika.“
24 Ali mi nismo slušali tvoj glas koji nam govoraše da služimo kralju Babilonije; ti si također stavio na izvršenje riječi koje si bio izgovorio na usta svojih slugu proroka: izvadit će se iz svojih grobova kosti naših kraljeva i kosti naših otaca.
25 I evo njih bačenih na danju žegu i noćni mraz; oni su umrli u groznim patnjama, od gladi, mača i izgona;
26 a Kuća nad kojom je tvoje Ime bilo zazvano, ti si ju stavio u stanje u kojem se vidi danas, zbog opakosti kuće Izraelove i doma Judina.
27 Ipak ti si postupio spram nas, Gospode, prema svoj svojoj pravednosti i svojoj velikoj sućuti,
28 sukladno onome što ti bijaše najavio po posredništvu sluge tvog Mojsija, u dan kad si mu zapovjedio napisati Zakon pred sinovima Izraelovim govoreći:
29 ” Ako ne poslušate moj glas, eh dobro, ovo ogromno bučno mnoštvo bit će svedeno na malenkost među narodima gdje ću ih raspršiti;
30 jer ja znam da me oni neće poslušati, jer to je jedan narod krute šije. Ali oni će se vratiti u zemlju gdje budu bili izgnani,
31 i znat će oni da sam ja Gospod njihov Bog. Ja ću im dati srce i uši koji će slušati,
32 oni će me hvaliti u zemlji gdje budu bili izgnani i sjetit će se mog Imena.
33 Oni će se odreći svojih tvrdoglavosti i svojih opakih djela, jer će se sjetiti oni puta svojih otaca koji zgriješiše protiv Gospoda.
34 I ja ću ih vratiti u zemlju koju sam obećao njihovim očevima, Abrahamu, Izaku i Jakovu; oni će joj zagospodariti; ja ću ih učiniti brojnim i, da uistinu, oni više neće biti umanjivani.
35 Ja ću uspostaviti za njih jedan vječni savez, da ja budem njihov Bog i da oni budu moj narod; i neću više izvoditi moj puk Izrael iz zemlje koju sam im dao.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.