11. poglavlje

1 Jednog dana narod pade u plač, što GOSPOD sasluša s neugodom. Slušajući ih GOSPOD obuze srdžba. Vatra GOSPODOVA opustoši narod i proguta jedan kraj tabora. 2 Puk zakriča put GOSPODA; i vatra se stiša. 3 Dadoše tom mjestu ime Tavera jer vatra GOSPODOVA bijaše uništila sinove Izraelove. 4 Bijaše među njima jedna gomila ljudi koji bijahu obuhvaćeni lakomošću; i sami sinovi Izraelovi počeše plakati: » Tko će nam dati mesa jesti? 5 Mi se sjećamo ribe koju smo gotovo besplatno jeli u Egiptu, krastavaca, lubenice, poriluka, luka, češnjaka! 6 A sad se naš život učmao; više ničeg od toga! Ne vidimo više ništa osim mane. « 7 Mana je sličila na zrna koriandera; njen izgled bijaše onaj od bdeliuma. 8 Narod se raspršivaše za prikupljati ju; potom ju drobiše u mlinovima ili tucahu u jednom mužaru; kuhali su ju u kazanima i spremali od nje pogače. Ona imaše okus kolača s uljem. 9 Kad bi se rosa spustila na tabor tijekom noći, mana se po njemu također prostirala. 10 Mojsije začu narod koji plakaše, svrstan u klanove, svaki na ulazu u svoj šator. GOSPOD se zapali jednom živim bijesom i Mojsije pogrješno shvati. 11 »Zašto ti, reče on GOSPODU, hoćeš zlo svojem sluzi? Zašto sam ja u nemilosti pred tobom do te točke da mi ti namećeš teret cijelog tog naroda? 12 Jesam li ja taj koji je začeo ovaj puk? Jesam li ga ja porodio? Zašto mi ti kažeš: Nosi ga na svom srcu kao jedna hraniteljica što nosi jedno dijete, i to sve do zemlje koju si ti obećao njegovim očevima? 13 Gdje ću ja naći mesa za dati cijelom ovom puku koji me progoni svojim plačem i govori mi: Daj nam mesa za jesti? 14 Ja ne mogu više, ja sam, nositi sav ovaj narod; on je pretežak za mene. 15 Ako ćeš tako postupati sa mnom, učini da umrem - kad bih samo našao milosti u tvojim očima! Da više ne podnosim svoju tužnu sudbinu! « 16 GOSPOD reče Mojsiju: » Okupi mi 70 starješina Izraelovih, ljude koje ti poznaješ kao starješine i upravitelji puka, ti ćeš ih dovesti k šatoru susretanja; oni će se tu poredati pred tobom. 17 Ja ću sići i govoriti ti; ja ću uzeti malo od duha koji je u tebi i prenijeti u njih; oni će tada ponijeti s tobom teret puka i ti više nećeš bit sam za nositi ga. 18 A, puku ćeš reći:posvetite se za sutra i budite u stanju za jesti meso. Jer vi ste učinili da GOSPOD sasluša vašu žalbu: Tko će nam dati da jesti mesa? Tako nam je dobro bilo u Egiptu! GOSPOD će vam dakle dati mesa, vi će te ga jesti; 19 i vi ga neće te jesti samo jedan ili dva dana, niti čak pet, deset ili dvadeset, 20 već cijeli jedan mjesec, sve dok vam ne iziđe na nos, sve dok ga ne budete povraćali. Sve to zato jer ste odbacili GOSPODA koji je u vašoj sredini i jer ste podnijeli tu žalbu: Zašto smo dakle izišli iz Egipta?« 21 Mojsije preuze: » Ovaj puk u čijoj se sredini ja nalazim broji 600 tisuća pješaka, a ti kažeš: Ja ću njima dati mesa i oni će imati cijeli jedan mjesec! 22 Kad bi čak poklali svu krupnu sitnu stoku za njih, da li bi im to dostajalo? Sva morska riba, ako bi ju mogli pohvatati za njih, da li bi im dostajala? 23 GOSPOD reče Mojsiju: » Ruka GOSPODOVA da li će biti kratka? Sad ćeš vidjeti da li će moja riječ biti ostvarena ili ne za tebe. « 24 Mojsije iziđe iz šatora susretanja i donese puku riječi GOSPODOVE; on okupi 70 poglavara puka koje postavi uokolo šatora. 25 GOSPOD siđe u oblaku i reče mu; on preuze malo duha koji bijaše u Mojsiju da bi ga dao sedamdesetorici poglavara. Čim se duh spusti na njih, oni oni počeše prorokovati, ali ne nastaviše. 26 Dva čovjeka bijahu ostala u taboru; zvali su se, jedan Eldad, a drugi Medad; duh se spusti na njih - oni u stvari bijahu na listi, ali nisu bili izišli za otići u šator susretanja - i oni prorokovahu u taboru. 27 Jedan dječak otrča upozoriti Mojsija: » Eldad i Medad upravo prorokuju u taboru! « 28 Jozua, sin Nunov, koji od mladosti bijaše službi Mojsijevoj, uplete se: » Mojsije, gospodaru moj, zaustavi ih! « 29 Mojsije uzvrati: » Hoćeš li ti biti ljubomoran umjesto mene? Kad bi samo sav puk GOSPODOV postao puk proroka na koji bi GOSPOD stavio duh svoj! « 30 Mojsije se povuče u tabor kao i svi poglavari Izraelovi. 31 Jedan vjetar poslan po GOSPODU dizaše se; s mora, donese prepelice koje onda obori na tabor i svud uokolo, na udaljenosti od jednog dana hoda sa svake strane tabora; one pokriše tle na dva lakta debljine sloja. 32 Narod ostade budan cijeli taj dan, cijelu noć i još sutradan skupljajući te prepelice. Onaj koji je najmanje skupio imaše ih deset homera, oni ih prostriješe posvuda uokolo tabora. 33 Meso bijaše još među njihovim zubima, oni ne bijahu završili žvakati; kad se GOSPOD zapali od gnjeva protiv puka i uputi mu jedan vrlo snažan udarac. 34 Dadoše tom mjestu ime Kivrot-Tahava - Grobnica Pohlepe; jer bilo je to ondje gdje su pokopali mnoštvo onih koji su bili zahvaćeni pohlepom. 35 Iz Kivrot-Tahavae, puk pođe za Hacerot. Oni bijahu u Hacerotu: