14. poglavlje

1 Sva zajednica bi složna i zavapi; i narod provede noć plačući. 2 Svi sinovi Izraelovi usprotiviše se Mojsiju i Aaronu; Sva zajednica njima reče: » Ah! Da smo umrli u Egiptu! Ili da smo barem pomrli u pustinji! 3 Zašto nas GOSPOD dovede u tu zemlju gdje ćemo pomrijeti od mača? 4 Naše će žene i djeca biti zarobljeni. Nije nam bolje ništa nego vratiti se u Egipat! « 5 Mojsije i Aaron se baciše licem prema zemlji pred svom okupljenom zajednicom Izraelovih sinova. 6 Jozua, sin Nunov, i Kaleb, Jefuneov, koji bijahu išli osmatrati zemlju, rastrgaše odjeću svoju. 7 Oni rekoše svoj zajednici sinova Izraelovih: » Ta zemlja koju iđasmo istraživati, vrlo je, vrlo lijepa! 8 Ako nas GOSPOD podupre, on će nas odvesti u tu zemlju i dat će nam ju, tu zemlju u kojoj teku med i mlijeko. 9 Ne bunite se dakle protiv GOSPODA; ne bojte se ljudi iz te zemlje; bit će oni lak zalogaj za nas! Sjena njihovih bogova udaljena je od njih kad je GOSPOD s nama. Ne bojte ih se! « 10 Sva zajednica govoraše o njihovom kamenovanju kad se slava GOSPODOVA pojavi svim sinovima Izraelovim na šatoru susretanja. 11 GOSPOD progovori Mojsiju: » Do kad će me taj narod prezirati? Do kad će on odbijati povjerovati u mene, usprkos svim znakovima koje sam izveo među njima? 12 Udarit ću ih kugom i razbaštiniti, a od tebe ću napraviti jedan veći i moćniji narod od njih. « 13 Mojsije reče GOSPODU: » Egipćani su doznali da je to tvoja moć koja je odvela ovaj narod od njih, 14 i oni su to rekli pučanima te zemlje; Da si to ti, GOSPOD, koji se njima pokazuješ oči u oči, tvoj se oblak drži iznad njih; ti sam, ti im prethodiš danju u stubu oblačnom, noću u stubu vatre. 15 I da ćeš ti pobiti taj narod kao jednog jedinog čovjeka! Tada puk koji je spoznao tvoju slavu govoraše: 16 GOSPOD ne bijaše sposoban uvesti taj narod u zemlju koju im bijaše obećao; evo zašto ih je uništio u pustinji. 17 Otuda, nek' se sila mojeg Gospodara pokaže! Budući da si ti govorio ovim riječima: 18 Ja sam GOSPOD, spor na srdžbi i pun pouzdanosti, koji podnosi grješku i pobunu, ali koji ništa ne pošta proći, i koji prenosi grješku očeva na sinove kroz tri i četiri pokoljenja, 19 oprosti dakle grješku ovom puku kao nalog veličine ljubavi tvoje i to kao što si podnosio ovaj narod od Egipta pa sve dovde. « 20 GOSPOD odgovori: » Ja opraštam kao što si me ti molio. 21 Međutim, isto tako istinito kao što sam ja živ, isto tako istinito kao što slava GOSPODOVA ispunjava svu zemlju, 22 ni jedan od tih ljudi koji je vidio moju slavu i znakove koje sam napravio u Egiptu i u pustinji koji su me stavili već deset puta na kušnju, ne slušajući me, 23 ni jedan od njih, ja to prisežem, neće vidjeti zemlju koju sam bio obećao očevima njihovim; niti jedan od onih koji me prezriješe neće ju ugledati. 24 Ali moj sluga Kaleb, jer ga jedan drugi duh ozaruje i jer me slijedio bez ustezanja, njega ću ja odvesti u zemlju kamo je išao: njegovi potomci uzet će ju u posjed, 25 dok će Amaleciti i Kanaanci boraviti u ravnici. Od sutra, vratite se i idite u pustinju, u pravcu Mora trstikâ. « 26 GOSPOD govoraše Mojsiju i Aaronu: 27 » Do kad ću ja imati posla s tom mrskom zajednicom koja ne prestaje prosvjedovati protiv mene? Ja sam jasno čuo prosvjede koje sinovi Izraelovi ne prestaju izgovarati protiv mene. 28 Reci im dakle: Ja vam to prisežem, isto tako istinito kao što sam ja živ - proročanstvo GOSPODOVO - ja ću vas kazniti zbog toga što sam čuo od vas govoriti. 29 Ova je pustinja ondje gdje će te popadati lješevi vaši, vi svi koji bijaste popisani počevši od dobi od dvadeset godina, svi vi koliko vas ima, vi koji ste prosvjedovali protiv mene! 30 Ja vam to jamčim, vi neće te ući u zemlju u koju vam prisegoh smjestiti vas! izuzev Kaleba, sina Jefuneova, i Jozue, sina Nunova. 31 Glede vaše djece za koju rekoste da će biti zarobljenicima, njih ću ja odvesti; oni će upoznati zemlju koju vi niste htjeli. 32 Ali za vas, vaši će lješevi popadati u ovoj pustinji. 33 Vaši sinovi bit će pastirima u pustinji tijekom 40 godina; oni će nositi teret svoje nevjernosti sve dok vaši lješevi ne budu opruženi po ovoj pustinji. 34 Kao što je vaše osmatranje trajalo 40 dana, tako, radi jedne godine za jedan dan, vi će te nositi tijekom četrdeset godina teret vaših grijeha i spoznati što stoji navući na sebe moje prokletstvo. 35 Ja, GOSPOD, ja sam rekao, ja vam to jamčim, to je ono kako ću ja postupiti protiv sve ove mrske zajednice koja se udružila protiv mene: oni će svi završiti u ovoj pustinji; tu će oni pomrijeti. « 36 Glede ljudi koje je Mojsije bio poslao osmatrati zemlju i koji po svojem povratku, ozloglasiše tu zemlju, uzbunivši protiv nje svu zajednicu, 37 oni dakle koji imahu zlobe ozloglasiti tu zemlju, oni će pomrijeti surovom smrću pred GOSPODOM. 38 Jozua, sin Nunov i Kaleb, sin Jefuneov, bit će jedini koji će nadživjeti one koji bijahu išli osmotriti zemlju. 39 Mojsije prenese ove riječi svim sinovima Izraelovim i narod zahvati velika žalost. 40 Sutradan, u rano jutro, oni se uspeše na brdske uzvisine: » Evo nas dakle, rekoše oni, mi ćemo otići prema mjestima koja je GOSPOD bio označio; istina je mi smo griješili. « 41 - » Što radite vi ovdje? reče Mojsije. Vi gazite zapovijed GOSPODOVU! To neće uspjeti. 42 Ne uspinjite se, jer GOS-POD nije među vama; ne idite se tući protiv svojih neprijatelja. 43 Amaleciti i Kanaanci su ondje pred vama, i vi će te pasti pod njihovim mačevima; zato što se ga prestali slijediti, GOSPOD neće biti s vama.« 44 Ali oni se jako upeše uspeti na visove planina, dok ni kovčeg saveza GOSPODOVOG ni Mojsije ne napustiše tabor. 45 Amaleciti i Kanaanci koji nastanjivahu planine siđoše, potukoše ih i satrše sve do Horma.