4. poglavlje
1 Ja, Nabukodonozor, ja bijah spokojan u kući svojoj, napredovah u svojoj palači.
2 Vidjeh jedan san, i on me užasavaše; sanjarije na ležaju mom, i viđenja mog duha uznemiravaše me.
3 Dao sam naredbu dovesti u nazočnost moju sve mudrace Babilonije, da mi obznane tumačenje sna.
4 Tada uđoše magičari, vračevi, kaldejci i čarobnjaci; ja rekoh san u nazočnosti njihovoj, a oni mi ne dadoše tumačenja.
5 Na kraju uđe Danijel, nazvan Beltšasar prema imenu mog Boga, koji imaše u sebi duh svetih bogova. Ja rekoh san u nazočnosti njegovoj:
6 » Beltšasare, ravnatelju magičara, ti koji imaš u sebi, ja to znam, jedan duh svetih bogova i kojeg ni jedna tajna ne nadilazi, reci meni viđenja sna koji sam vidio i njegovo tumačenje!
7 U viđenjima mog duha na mom ležaju, ja gledah, kad evo jednog drveta, u sred zemlje, čija visina bijaše ogromna.
8 Drvo postade ogromno i jako: njegova visina dopiraše sve do neba, i njegov vidik sve do krajeva zemlje.
9 Njegovo lišće bijaše lijepo, a njegovi plodovi obilni: bijaše u njemu hrane za sve. Pod njim se sklanjahu poljske zvijeri, u njegovim granama boraviše ptice nebeske, i njime se prehranjivaše svako tijelo.
10 Ja gledah u viđenjima mog diuha na ležaju svom, kad evo kako silažaše s neba jedan Budni, jedan Svetac.
11 On snažno povika i reče: Oborite stablo i posijecite njegove grane! Skinite njegovo lišće i poberite njegove plodove! Nek' zvjerinje pobjegne ispod njega, i ptice iz njegovih grana!
12 Ali, panj njegovih korijena ostavite u zemlji, i s jednom gvozdenom i brončanom biočugom, u raslinju poljskom! On će biti orošen rosom nebeskom, i dijelit će travu zemaljsku sa zvijerima.
13 Promijenit će se srce njegovo da ne bude više srce čovječje, a srce zvjersko bit će dano njemu. Po tome sedam će doba proći preko njega.
14 Stvar bi učinjena po naredbi Budnih, i posao po zapovjedi Svetih, da bi živući priznali Da ja Sve-Višnji gospodar kraljevstva ljudi, koji ga je dao kome on hoće i na njega podigao najponiznijeg od ljudi.
15 Takav je san koji sam vidio, ja, kralj Nabukodonozor. Glede tebe, Beltšasare, reci njegovo tumačenje. Jer svi mudraci kraljevstva mog ne mogu mi obznaniti tumačenje; ali ti, ti to možeš, pošto ti imaš u sebi jedan duh bogova svetih.«
16 Tada Daniel, nazvan Beltšasar, bi užasnut na jedan čas i njegove se misli uzmučiše. Kralj uze riječ i reče: » Beltšasare, nek' te san i njegovo tumačenje ne uznemiravaju!« Beltšasar odgovori i reče: » Vaša svjetlosti! Nek' san bude za neprijatelje tvoje, a njegovo tumačenje za protivnike tvoje!
17 Drvo koje si ti vidio, koje postade veliko i snažno, čija visina sezaše do neba, i vidik do cijele zemlje;
18 čije lišće bijaše lijepo i plodovi obilni, i u kome bijaše hrane za sve; pod kojim boraviše zvijeri poljske, i u čijem lišću se gnijezdiše ptice nebeske:
19 to si ti, o kralju! Jer ti si postao velik i snažan; tvoja veličina je narasla i dosegla do neba, a tvoja vlast, sve do krajeva zemlje.
20 Potom je kralj vidio jednog Budnog, jednog Sveca, koji silažaše s neba i govoriše : Oborite drve i uništite ga! Ali panj korijenja njegovog ostavite u zemlji, i s jednom biočugom od željeza i bronce u raslinju poljskom; on će biti orošen rosom nebeskom, i imat će svoj dio sa zvijerima divljim, sve dok sedam doba ne prođu nad njim.
21 Takvo je tumačenje, o kralju! To je odluka Sve-Višnjega koja je stigla sve do Vaše svjetlosti kralja:
22 Protjerat će te između ljudi; ti ćeš imati svoju nastanbu sa zvijerima poljskim; hranit će te travom kao govedo a kupat će te rosa nebeska; a sedam doba će proći nad tobom, sve dok ne uvidiš da je Sve-Višnji gospodar kraljevstva ljudi i da ga on daje kome on hoće.
23 Potom je rečeno da se ostavi u zemlji panj s korijenjem drveta: Tvoje kraljevanje će se produljiti za tebe, čim ti priznaš da je Nebo gospodar.
24 To je zato, o kralju, da ti moj savjet prihvatiš! Otkupi svoje grijehe pravdom i svoje grješke imajući milosti za siromašne! Možda će biti tu jedno produženje za tvoju spokojnost!«
25 Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.
26 Nakon dvanaest mjeseci, on šetaše terasom babilonijske kraljevske palače. 27 Kralj uze riječ i reče: » Nije li velika Babilonija, koju sam ja izgradio kao kraljevsku palaču snagom svoje moći, u slavu svoje uzvišenostiđ«
28 Riječ još bijaše u kraljevim ustima, kad jedan glas pade s neba: » Tebi se govori, o kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti je oduzeto.
29 Otjerat će te se između ljudi; imat ćeš stan svoj sa zvijerinjem divljim; hranit će te travom kao goveda; i sedam će doba proći nad tobom, sve dok ti ne priznaš da je SveVišnji gospodar kraljevstva ljudskog i da ga daje kome on hoće. «
30 U isti čas, stvar se ostvari nad Nabukodonozorom: on bi otjeran između ljudi; on je jeo travu kao goveda, a tijelo je njegovo kupala rosa nebeska, tako da kosa njegova iznicaše poput pera orlovskih, a njegovi nokti, kao oni u ptica. 31 » Na kraju tih dana, ja, Nabukodonozor, ja podigoh oči prema nebu, i svjest mi se povrati. Ja blagosiljam Sve-Višnjeg, ja ću svetkovati i proslavljati vječnog Živućeg: Jer, njegova vlast je jedna vječna vlast, i njegovo kraljevstvo ide iz pokoljenja u pokoljenje.
32 Svi stanovnici zemlje ne znače ništa: On postupa po svojoj volji, prema Vojsci nebeskoj i stanovnicima zemlje; Nema nikog tko njega udara rukom i tko kaže: »Što ti to činišđ«
33 Istog časa, moja mi se svijest povrati i, za slavu kraljevstva mog, moje veličanstvo i moja slava vratiše mi se; moji mi savjetnici i moji dostojanstvenici me iskaše natrag. Ja bih postavljen na kraljevstvo svoje, i još jedna mi izvanredna veličina bi dana k tome.
34 Sada ja, Nabukodonozor, ja svetkujem, kličem i Kralja nebeskog, Jer sva njegova djela su istinitost i njegovi putovi su pravednost, i može on spustiti one koje se ponašaju s ohološću.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.