4. poglavlje

1 Petar i Ivan još govoraše narodu kad svećenici, zapovjednik Templa i saduceji njima pristupiše. 2 Oni bijahu uznemireni videći ih poučavati narod i oglašavati o Isusovom slučaju, uskrsnuće iz mrtvih. 3 Oni ih dadoše uhiti i staviti u zatvor sve do sutradan, jer veći bijaše stigla večer. 4 Među slušateljima Riječi, mnogi bijahu postali vjerujući; njihov broj dizaše se na otprilike pet tisuća osoba. 5 Sutradan se sakupiše poglavari, starješine i pismoznanci koji se nalaziše u Jeruzalemu. 6 Bijahu tu veliki svećenik Ana, Kajfa, Ivan, Aleksandar i svi članovi obitelji velikih svećenika. 7 Oni dadoše dovesti Petra i Ivana pred sebe i sprovedoše istragu: » Kojoj sili ili kojem imenu ste se vi utekli za to činiti? « 8 Ispunjen Svetim Duhom, Petar im tad reče: » Poglavari naroda i starješine, nama je danas, 9 zato što smo učinili dobro jednom bogalju, kazati po kojim sredstvom je ovaj čovjek danas spašen. 10 Znajte dakle, vi svi i sav narod Izraelov, da je to po imenu Isusa Krista Nazorejca, razapetog od vas, uskrsnulog iz mrtvih po Bogu, što zahvaljujući njemu ovaj čovjek ovdje, pred vama, bi izliječen. 11 On je kamen kojeg, vi, graditelji, bijaste stavili u otpad: danas je postao ugaoni kamen. 12 Nema nigdje drugdje nikakvog drugog spasa osim u njemu; jer ni jedno drugo, ime pod nebom nije dano ljudima, koje bi bilo potrebno za spasenje naše. « 13 Oni ustanoviše odvažnost Petrovu i Ivanovu i, uvjerivši se da se radilo o ljudima bez obrazovanja i podrijetla, oni bijahu iznenađeni. Oni prepoznaše u njima drugove Isusove, 14 vidješe čovjeka koji stajaše pred njima, izliječenog, i ne nađoše brzog odgovora. 15 Oni dakle dadoše zapovijed da ih se izvede iz sanhedrina i da ih se oslobodi. 16 » Što učiniti tim ljudima, kazivaše oni? Naime, oni su tvorci jednog očiglednog čuda: stvar je izvedena pred svim pučanstvom Jeruzalema i mi ju ne možemo zanijekati. 17 Treba ipak ograničiti im pratitelje među narodom: zaprijetit ćemo im dakle da ne spominju više ono ime pred bilo kim. « 18 Oni ih dakle opomenuše i zabraniše im strogo izgovarati ime Isusovo i poučavati u ime njegovo. 19 Ali, Petar i Ivan im uzvratiše: » Što je pravedno u očima Božjim: slušati vas ? ili slušati njega? Na vama je da odlučite! 20 Mi ne možemo šutjeti o onome što smo vidjeli i čuli. 21 Na ponovljene prijetnje, oni ih oslobodiše, zbog nedostatka dokaza za osudu… bijaše to zbog naroda: jer sav narod slaviše Boga za ono što se dogodilo. 22 Čovjeku koji bijaše izliječen tim čudesnim ozdravljenjem bijaše više od četrdeset godina. 23 Kad bijahu oslobođeni, Petar i Ivan pridružiše se svojim drugovima i ispričaše sve što im veliki svećenici i starješine bijahu rekli. 24 Saslušaše ih; potom, jednodušno, obratiše se Bogu ovim riječima: » Gospodaru, ti si taj koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što se tu nalazi, 25 ti koji si stavio po Duhu Svetom ove riječi u usta :našem ocu Davidu, svom sluzi: Zašto dakle to brundanje naroda i ta uzaludna poduzeća pučanstava? 26 Kraljevi zemaljski su se složili i poglavari su se sakupili da budu kao jedan protiv Gospodina i protiv njegovog Pomazanika. 27 Da, oni su se uistinu sastali u ovom gradu, Herod i Poncije Pilat, s narodima i pučanstvima Izraelovim, protiv Isusa, tvog svetog sluge, kojeg ti bijaše pomazao. 28 Oni tako bijahu ostvarili sve nacrte koje tvoja ruka i tvoja volja bijahu uspostavile. 29 A sada, Gospodine, budi pozoran spram njihovih prijetnji i dodijeli slugama svojim da izgovaraju Riječ tvoju u jednoj punoj odvažnosti. 30 Ispruži dakle ruku da se ostvare ozdravljenja, znakovi i čuda po imenu Isusovom, tvog svetog sluge. « 31 Na kriju njihove molitve, mjesto gdje se oni nalaziše bi potreseno; oni svi bijahu ispunjeni Svetim Duhom i s pouzdanjem izgovarahu riječ Božju. 32 Množina onih koji bijahu postali vjernicima imaše jedno srce i jednu dušu i nitko ništa ne smatraše kao svoje osobno vlasništvo; naprotiv, oni sve držahu zajedničkim. 33 Jedna velika sila označavala je svjedočenje dano od apostola o uskrsnuću Gospodina Isusa i jedna velika milost bijaše na djelu kod njih svih. 34 Nitko među njima ne bijaše ubog: naime, oni koji bijahu posjednici zemlje ili kuća prodavaše ih, donošaše cijenu dobara koja bijahu ustupili 35 i polagaše ih pred noge apostolima. Svaki od toga primaše dio u visini svojih potreba. 36 Tako Josip, nazvan od apostola Barabbas što znači čovjek okrjepe posjedovaše jedno polje. Bijaše to jedan levit, podrijetlom sa Cipra. 37 On prodade svoje polje, donese novac od njega i položi ga pred noge apostolima.