2. poglavlje
1 A trećeg dana bi u Kani jedna svadba i majka Isusova bijaše ondje.
2 Isus također bi pozvan na svadbu kao i njegovi učenici.
3 Kako uzmanjka vina, Isusova majka mu reče: » Oni nemaju vina. «
4 Ali, Isus reče njoj: » Što hoćeš ti od mene, ženo? Moj čas još nije došao.«
5 Njegova majka reče sluškinjama: » Što god da vam on kaže učinite to. «
6 Bijaše ondje šest krčaga od kamena namijenjenih očišćenju u Židova; svaki od njih sadržavaše dvije do tri mjere.
7 Isus reče sluškinjama: » Ispunite te krčage vodom; « i one ih napuniše sve do ruba.
8 Isus im reče: » Sada uzimajte i nosite ih ravnatelju objedovanja. « Oni mu to odnesoše
9 i on okusi vodu postalu vinom - on ne znaše otkud ono dolažaše, za razliku od sluškinja koje bijahu nalijevale vodu -, također, on se obrati zaručniku
10 i reče mu: » Sav svijet najprije nudi dobro vino i, kad su gosti podnapiti, on daje služiti manje dobro; a ti, ti si sačuvao dobro vino sve do sada! «
11 Takav bi, u Kani galilejskoj, početak znakova Isusovih. On iskaza svoju slavu i njegovi učenici povjerovaše u njega.
12 Nakon čega, on siđe u Kafarnaum sa svojom majkom, svojom braćom i svojim učenicima; ali oni ondje ostadoše tek malo vremena.
13 Židovska Pasha bijaše blizu i Isus se uspne u Jeruzalem.
14 On nađe u templu trgovce govedima, ovcama i golubovima kao i razmjenjivače koji se bijahu ondje smjestili.
15 Tada, budući sebi napravio jedan korbač s užadima, on njih sve istjera iz templa, i goveda i ovce; on rasu novac mjenjačima, prevrnu njihove stolove;
16 i reče trgovcima golubovima: » Sklonite sve ovo odavde i ne pravite od kuće Oca mog kuću preprodaje. «
17 Njegovi učenici se sjetiše da bijaše pisano: » Revnost iz kuće tvoje progutat će me. «
18 Ali Židovi, uzeše riječ: » Koji ćeš nam ti pokazati znak, da tako postupaš? «
19 Isus im odgovori: » Uništite ovaj templ i za tri dana ja ću ga nanovo izgraditi. «
20 Tad mu Židovi rekoše: Trebalo je 46 godina, za izgraditi ovaj templ, a ti, ti bi ga ponovo podigao za tri dana? «
21 Ali, on govoraše o templu svojeg tijela.
22 Također, kad se Isus podiže između mrtvih, njegovi se učenici sjetiše da im on bijaše tako govorio, i oni povjerovaše Pismu kao i riječi koju on bijaše rekao.
23 Dok Isus boraviše u Jeruzalemu, tijekom blagdana Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime vidjevši znakove koje bijaše izvodio.
24 Ali Isus, on, ne povjerova u njih, jer ih sve poznavaše,
25 i ne imaše on nikakve potrebe da mu se svjedoči o čovjeku: on poznavaše, sa svoje strane, ono što bijaše u čovjeku.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.