8. poglavlje

1 I Isus dođe na Maslinsku goru. U rano jutro, on se vrati u templ 2 i, kako sav narod dolažaše k njemu, on sjede i stade poučavati. 3 Pismoznanci i farizeji dovedoše tada jednu ženu koju bijahu uhvatili u preljubi i staviše ju u sred grupe. 4 » Učitelju, rekoše mu oni, ova žena je bila uhvaćena u preljubničkom činu. 5 U Zakonu Mojsije nam je propisao da kamenujemo takve žene. A ti, što ti kažeš na to? « 6 Oni govoraše tako u namjeri da mu podmetnu zamku kako bi ga imali čime optužiti. Ali Isus, spuštajući se, stade prstom crtati crte na tlu. 7 Kako mu oni nastavljaše postavljati pitanja, Isus se uspravi i reče im: » Neka onaj koji između vas nije nikad zgriješio baci prvi kamen. « 8 I naginjući se ponovo, poče ponovo crtati crte po tlu. 9 Nakon što su saslušali te riječi, oni se jedan za drugim povukoše, počev od najstarijih, a Isus ostade sam. Kako žena još uvijek bijaše ondje, u središtu kruga, 10 Isus se uspravi i reče joj: » Ženo, gdje su oni dakle? Nitko te nije optužio? « 11 Ona odgovori: » Nitko, Gospodine « a Isus joj reče: » Ni ja, ja te ne optužujem: idi i od sada ne zgriješi više. « 12 Isus, ponovo, njima uputi ove riječi: » Ja sam svjetlost svijeta. Onaj koji dođe za mnom ne ide u tminama; imat će svjetlost koja vodi u život. « 13 Farizeji mu tada rekoše: »Ti svjedočiš sam o sebi! Tvoje svjedočenje nije prihvatljivo!« 14 Isus im odgovori: » Istina je da ja svjedočim sam za sebe, a ipak, moje je svjedočenje prihvatljivo, jer ja znam otkud dolazim i kamo idem; dok vi, ni otkud ja dolazim ni kamo idem. 15 Vi sudite na čisto ljudski način. Ja, ja ne sudim nikome; 16 i ako mi dođe suditi, moje je suđenje sukladno istini, jer ja nisam sam: ima također onaj koji me poslao. 17 U vašem vlastitom Zakonu pisano je uostalom da je svjedočenje dviju osoba prihvatljivo. « 19 Oni mu tada rekoše: » Tvoj Otac, gdje je on? « Isus odgovori: » Vi ne poznajete mene i ne poznajete mog Oca; da me bijaste poznavali, vi biste također poznavali i mog oca. « 20 On izgovori te riječi na mjestu zvanom Riznica dok je poučavao u templu. Nitko ne stavi ruku na njega, jer njegov čas još ne bijaše došao. 21 Isus im još reče: » Ja odlazim: vi ćete me tražiti ali vi ćete umrijeti u svojem grijehu. Onamo kamo ja idem, vi ne možete ići. « 22 Židovi tad rekoše: » Ima li on namjeru ubiti se kad kaže: Onamo kamo ja idem, vi ne možete ići? « 23 Isus im odgovori: » Vi ste odozdo; ja, ja sam odozgo; vi ste iz ovog svijeta, ja nisam iz ovog svijeta. 24 Zato vam ja kažem da ćete umrijeti u svojim grijehovima. Ako, naime, vi ne povjerujete da Ja Jesam, vi ćete umrijeti u svojim grijehovima. 25 Oni tada rekoše: » Ti, tko si ti? « Isus im odgovori: » Ono što vam ne prestajem govoriti od početka. 26 U onome što se vas tiče, ja imam mnogo što reći i suditi; ali, onaj koji je mene poslao istinit je i ono što sam ja čuo kod njega, to je ono što ja obznanjujem svijetu. « 27 Oni ne razumješe da im bijaše govorio o Ocu. 28 Isus im tad reče: » Kad budete uzdigli Sina čovjekovog, vi ćete spoznati da Ja Jesam i da ja ne činim ništa sam od sebe: ja kažem ono što me je Otac poučio. 29 Onaj koji me poslao sa mnom je: on me nije ostavio samog, jer ja uvijek činim ono što se njemu sviđa. « 30 Dok on govoraše tako, mnogi povjerovaše u njega. 31 Isus, dakle, reče Židovima koji bijahu vjerovali u njega: »Ako vi ostanete u mojoj riječi, vi ste uistinu moji učenici, 32 vi ćete spoznati istinu i istina će od vas načiniti slobodne ljude.« 33 Oni mu uzvratiše: » Mi smo potomci Abrahamovi i nikad nitko nas nije stavio u roblje: kako ti možeš ustvrditi da ćemo postati slobodni ljudi? « 34 Isus im odgovori: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, onaj koji čini grijeh, rob je grijeha. 35 Rob ne boravi uvijek u kući, Sin, on, boravi u njoj uvijek. 36 Otada, ako je Sin taj koji vas oslobađa, vi ćete biti stvarno slobodni ljudi. 37 Vi ste potomci Abrahamovi, ja to znam; ali, budući da moja riječ ne prodire u vas, vi tražite kako ćete me pogubiti. 38 Ja, ja govorim ono što sam vidio kod Oca svog, dok vi, činite ono što ste čuli od vašeg oca! « 39 Oni uzvratiše: Naš otac, to je Abraham. « Isus im reče: » Ako ste vi djeca Abrahamova, činite dakle djela Abrahamova. 40 No, vi sada tražite kako mene usmrtiti, mene koji sam vam rekao istinu koju sam čuo kod Boga: to Abraham ne činjaše. 41 Već, vi činite djela oca svog. « Oni mu odgovoriše: » Mi nismo rođeni u bludništvu! Mi imamo samo jednog oca, Boga! « 42 Isus im reče: » Da Bog bijaše vaš otac, vi biste me voljeli, jer od Boga sam ja došao i k njemu idem; ja nisam došao po svojoj vlastitoj volji, On je taj koji me je poslao. 43 Zašto vi ne razumijete moje govorenje? Jer, vi niste sposobni slušati moju riječ. 44 Vaš otac, to je đavao, i imate u volji ostvarivati želje svojeg oca. Od samog početka on je prionuo usmrćenju čovjekovom; on se nikad nije držao u istini, jer nema istine u njemu. Kad propovijeda laž, on ju crpi svom vlastitom imutku, jer on je lažljivac i otac laži. 45 Što se tiče mene, zato što vam govorim istinu vi mi ne vjerujete. 46 Tko će meni od vas dokazati grijeh? Ako vam govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? 47 Onaj koji je od Boga sluša riječi Božje, i to je zato što niste od Boga što me vi ne slušate. « 48 Židovi mu odgovoriše: » Nemamo li mi pravo kad kažemo da si ti jedan Samaritanac i jedan opsjednuti? « 49 Isus im se usprotivi: » Ne, ja nisam opsjednuti; već ja štujem Oca svog dok vi, vi mene obeščašćujete! 50 Ja, uostalom, ne tražim svoju slavu: ima Netko tko ju priskrbljuje i tko sudi. 51 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ako netko vrši moju riječ, on nikad smrti vidjeti neće. « 52 Tad Židovi njemu rekoše: » Mi sada znamo da si ti jedan opsjednuti! Abraham je mrtav, i proroci također, a ti, ti si upravo rekao: ako netko vrši moju riječ, on nikad smrti iskusiti neće. 53 Jesi li ti već od našeg oca Abrahama koji je mrtav? I proroci također, mrvi su! Za koga se ti dakle izdaješ? « 54 Isus im odgovori: » Da ja slavim sebe, moja slava ne bi ništa značila. Moj je Otac taj koji mene proslavlja, on za kojeg vi tvrdite da je vaš Bog. 55 Vi njega niste upoznali, dok ja, ja njega poznajem. Da ja kažem da ga ne poznajem, ja bih, poput vas, bio jedan lažljivac; ali, ja njega poznajem i pazim njegovu riječ. 56 Abraham, vaš otac, oduševljavao se na pomisao da vidi moj Dan: on ga je vidio i bio je ponesen od radosti. « 57 Na što, Židovi, njemu rekoše: » Ti nemaš čak ni 50 godina, a vidio si Abrahama! « 58 Isus im odgovori: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam. « 59 Tada, oni nakupiše kamenja da ga bacaju na njega, ali, Isus se skri i iziđe iz templa.