12. poglavlje

1 I on stade njima govoriti u prispodobama. » Jedan je čovjek zasadio jedan vinograd, ogradio ga ogradom, iskopao jedan bazen i sagradio jednu kulu; potom ga dao u najam vinogradarima i otišao. 2 Došlo vrijeme, on pošalje slugu vinogradarima za primiti od njih svoj dio plodova vinograda. 3 Vinogradari ga dograbe, izbubetaju udarcima i vrate ga praznih ruku. 4 On im je poslao opet jednog drugog slugu; ovoga također oni izvrijeđaju i izudaraju po glavi. 5 On je poslao jednog drugog toga su oni ubili, potom mnoge druge: oni su izlemali jedne a ubili druge. 6 Ostao mu je još samo sin ljubimac. On ga je posljednjeg poslao k njima govoreći: »Oni će poštovati sina mog. « 7 Ali, ti vinogradari između sebe govoraše: » To je baštinik! Dođite! Ubijmo ga i imat ćemo baštinu. « 8 Oni su ga dograbili, ubili i bacili van iz vinograda. 9 Što će učiniti gospodar vinograda? On će doći, dat će uništiti vinogradare i povjerit će vinograd drugima. 10 Niste li vi čitali ovaj odlomak iz Pisma: Kamen kojeg si graditelji odbacili, to je onaj koje je postao ugaoni kamen. 11 To je djelo Gospodinovo: kojeg li čuda u očima našim! « 12 Oni su tražili kako ga uhititi, ali su se plašili mnoštva. Oni bijahu dobro razumjeli da to bijaše za njih on govorio tu prispodobu. I ostavljajući ga, oni odoše. 13 Oni poslaše k Isusu nekoliko farizeja i nekoliko Herodijanaca za uhvatiti ga u klopku navukavši ga da govori. 14 Oni mu dođoše reći: » Učitelju, mi znamo da si ti slobodan i da se ne dopuštaš podvrći bilo kome tko god da je to: ti ne vodiš računa o položaju ljudi, već ti poučavaš putove Božje prema istini. Je li dopušteno ili nije, platiti porez Cezaru? Trebamo li mi platiti ili ne trebamo plaćati? « 15 Ali on, poznavajući njihovo licemjerje, reče njima: » Zašto mi postavljate klopku? Donesite mi jedan srebrnjak da vidim! « 16 Oni mu donesoše jedan. Isus im reče: » Ovaj lik i ovaj napis, čiji su? « Oni mu odgovoriše: » Cezarov. « 17 Isus im reče: » Vratite Cezaru Cezarovo, a Bogu Božje što je. « A, oni ostadoše u jednom velikom zaprepaštenju. 18 Saduceji dolažaše poslije, kod njega. Ti ljudi govoraše da nema uskrsnuća. Oni mu postaviše ovo pitanje: 19 » Učitelju, Mojsije je pisao za nas: Ako jedan čovjek ima jednog brata koji umre ostavivši jednu ženu, ali ne ostavivši djeteta, nek on oženi udovicu i dadne potomstvo svojem bratu. 20 Bijaše sedmoro braće. Prvi se oženio i umro ne ostavivši potomstva. 21 Drugi je oženio tu ženu i umro ne ostavivši potomstva. Treći jednako, 22 i sva sedmorica ne ostaviše nikakvo potomstvo. Poslije svih njih, žena je također umrla. 23 Na uskrsnuću, kad oni budu uskrsnuli, kojem od njih ona će biti ženom, pošto je sedmorica imahu za ženu? « 24 Isus im reče: » Nije li to zato pitanje, što vi ne poznajete ni Pisma ni moć Božju, pa ste u grješci? 25 Naime, kad se uskrsne iz mrtvih, niti se ženi niti se udaje, već se je kao anđeli u nebesima. 26 Što se tiče stvari da mrtvi trebaju uskrsnuti, niste li vi čitali u Mojsijevoj knjizi, u priči o gorućem grmu, kako je Bog njemu rekao: Ja sam Boga Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? 27 On nije Bog mrtvih, već živih. Vi ste potpuno pogriješili. « 28 Jedan se pismoznanac približi. On ih bijaše čuo raspravljati i vidješe Isusa njima odgovarati. On ga zapita: » Koja je prva od svih zapovijedi? « 29 Isus odgovori: » Prva, jest: Slušaj Izraele, Gospodin naš Bog je jedini Gospodin; 30 ti ćeš voljeti Gospodina svog Boga svim srcem, svom svojom dušom, svom svojom mišlju i svom svojom snagom. 31 Evo druge: Ti ćeš voljeti bližnjeg svog kao samog sebe. Nema druge veće zapovijedi od te. « 32 Pismoznanac mu reče: » Vrlo dobro, Učitelju, ti si zaista rekao: On je jedini i nema drugog osim njega, 33 i voljeti ga svim svojim srcem, svom svojom pameću, svom svojom snagom i voljeti bližnjeg svog kao samog sebe, to vrijedi više nego svi holokausti i žrtve. « 34 Isus, videći da mu je on odgovorio mudro, reče mu: » Ti nisi daleko od kraljevstva Božjeg. « I nitko se nije usudio ispitivati ga. 35 Uzimaj ući riječ, Isus poučavaše u Templu. On govoraše: » Kako pismoznanci mogu reći da je Spasitelj sin Davidov? 36 David sam, nadahnut Duhom Svetim, rekao je: Gospod je rekao mom Gospodinu: Sjedi uz moju desnicu sve dok ja ne budem stavio tvoje neprijatelje pod tvoje noge. 37 David sam naziva ga Gospodinom; tada, na koji način je on njegov sin? « Brojno mnoštvo slušaše ga s užitkom. 38 U svom poučavanju, on govoraše: » Pazite na pismoznance koji vole šetati u dugim haljinama, biti pozdravljani na javnim mjestima, 39 zauzimati prva mjesta u sinagogama i prva mjesta za večerama. 40 Oni koji proždiru dobra udovicama i izvode duge molitve za izliku, oni će podnijeti najstrožu osudu. 41 Posjednut nasuprot škrinjici za milostinju, Isus promatraše kako mnoštvo stavljaše novac u škrabicu. Brojni bogataši stavljaše mnogo. 42 Dođe jedna udovica koja stavi dva novčića, nekoliko sentima. 43 Pozivajući svoje učenike, Isus im reče: »Uistinu ja vam to kažem, ova sirota udovica je stavila više nego svi koji stavljaju u škrabicu. 44 Jer svi su oni stavili od onog što im pretječe; ali ona, ona je uzela od svoje sirotinje za staviti sve što posjeduje, sve što je imala za živjeti.«