2. poglavlje
1 Nekoliko dana kasnije Isus se vrati u Kafarnaum i saznade se da on bijaše u kući.
2 A toliko se svijeta ondje sakupi da ne bijaše više mjesta, čak ni pred vratima. I on im obznanjivaše Riječ.
3 Dođoše ljudi koji mu dovedoše jednog uzetog nošenog od četvero ljudi.
4 I kako ga zbog mnoštva ne mogaše donijeti točno do njega, oni su otkrili krov iznad mjesta gdje on bijaše, napravivši jedan otvor, oni spustiše nosila na kojima uzeti bijaše ležao.
5 Videći njihovu vjeru, Isus reče uzetom: » Sine moj, tvoji su grijesi oprošteni. «
6 Nekoliko pismoznanaca bijaše sjedjelo ondje razmišljajući u svom srcu: » Zašto ovaj čovjek govori tako? On huli. Tko može oprostiti grijehove osim Boga samog? «
8 Prepoznavši smjesta u svom duhu da oni razmišljaju tako u Sebi samima, Isus im reče: » Zašto vi držite te misli u svojim srcima?
9 Što je lakše, reći uzetom: Tvoji su grijesi oprošteni ili pak, reći: Ustani, uzmi svoja nosila i hodaj?
10 Eh dobro, da biste vi znali da Sin čovjekov ima ovlaštenje za oprostiti grijehe na zemlji, on reče uzetom:
11 Ja ti kažem: ustani, uzmi svoja nosila i idi kući svojoj. «
12 Čovjek se diže, uze smjesta svoja nosila i iziđe pred svima, tako da svi bijahu potreseni i odadoše slavu Bogu, govoreći: » Nikad nešto slično mi ne vidjesmo! «
13 Isus ode ponovo na obalu mora. Svo mnoštvo dođe s njim, i on ih poučavaše.
14 Prolazeći, on vidje Levija, sina Alfijeva, kako sjedi u poreznom uredu. On mu reče: » Slijedi me. « Ovaj se diže i slijeđaše ga.
15 Evo ga za stolom u njegovoj kući, a mnogi ubirači poreza i grješnici bijahu sjedjeli s Isusom i njegovim učenicima, jer bijaše tu mnogo svijeta
16 čak i pismoznanci farizejski ga slijeđaše. Ovi pak, videći ga da jede s grješnicima i ubiračima poreza, govoraše učenicima svojim: » Što? On jede s ubiračima poreza i grješnicima? «
17 Isus, koji bijaše čuo, reče im: » Nisu oni zdravi ti koji trebaju liječnika, već bolesni; ja sam došao pozvati ne pravedne, već grješnike. «
18 Ivanovi učenici i farizeji bijahu u tijeku posta. Oni dođoše reći Isusu: » Zašto, dok Ivanovi učenici i farizejski učenici poste, tvoji učenici ne poste? «
19 Isus im reče: » Pozvani na svadbu mogu li postiti dok je mladoženja s njima? Toliko koliko je suprug s njima, oni ne mogu postiti.
20 Ali, doći će dani kad će im suprug biti otet; tad će oni postiti, u onaj dan.
21 Nitko ne prišiva jadan komad nove tkanine na staru odjeću; inače novi komad koji se dodaje na staru odjeću skuplja se, i poderotina je gora.
22 Nitko ne stavlja novo vino u stare mješine; ako ne, vino će rasprsnuti mješine, i izgubit će se i vino i mješine; zato novom vinu, nove mješine. «
23 A Isus, na dan šabata, prolažaše poljem žita a njegovi učenici počeše, usput, trgati klasje.
24 Farizeji mu govoraše: » Pogledaj što čine u dan šabata! To nije dopušteno. «
25 A on im reče:» Vi dakle nikad niste čitali što je učinio David kad se našao u nuždi i bio gladan, on i njegovi sudrugovi,
26 kako je, u vrijeme velikog svećenika Abiatara, on ušao u kuću Božju, jeo kruhove milodara koje nitko nema pravo jesti, izuzev svećenika, i dao ih također onima koji bijahu s njim? «
27 I on ima reče: » Šabat je bio određen za čovjeka, a ne čovjek za šabat,
28 tako da je Sin čovjekov gospodar čak i šabata. «
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.