9. poglavlje

1 Isus se dakle uspe u barku, ponovo prijeđe more i dođe u svoj grad. 2 Evo kako mu dovedoše jednog uzetog ispruženog na jednoj nosiljci. Videći njihovu vjeru, Isus reče uzetom: » Pouzdanja, sine moj, tvoji grijesi su oprošteni.« 3 A, nekoliko pismoznanaca reče u sebi: » Ovaj čovjek huli! « 4 Znaj ući što oni misle, Isus reče: » Zašto te zle misli u vašim srcima? 5 Što je dakle lakše, reći: Tvoji su grijesi oprošteni, ili reći: Digni se i hodaj? 6 Eh dobro; da znate da sin čovjekov ima na zemlji ovlaštenje za oprostiti grijehe - on tad reče uzetom: »Ustani, uzmi svoju nosiljku i idi kući svojoj. « 7 Čovjek se diže i ode svojàoj kući. 8 Videći to, mnoštvo bi zahvaćeno strahom i iskaza slavu Bogu koji je dao jednu takvu ovlast ljudima. 9 Isus vidje, prolazeći, sjedjeti u poreznom uredu, jednog čovjeka koji se zvao Matija. On mu reče: » Slijedi me. « Ovaj se diže i slijediše ga. 10 A, kad on bijaše za stolomu svojoj kući, dogodi se da mnogi skupljači poreza i grješnici bijahu došli sjesti s Isusom i njegovim učenicima. 11 Videći to, farizeji rekoše rekoše njegovim učenicima: » Zašto vaš učitelj jede s poreznicima i grješnicima? « 12 Ali Isus, koji bijaše slušao, reče: » Nisu zdravi oni koji imaju potrebu za liječnikom, već bolesni. 13 Naučite, dakle, što znači Milosrđe je ono što ja hoću, žrtvovanje. Jer, ja sam došao zvati, ne pravednike, već grješnike. « 14 Tad mu pristupiše Ivanovi učenici i rekoše: » Zašto, dok mi i farizeji postimo, tvoji učenici ne poste?« 15 Isus im reče: » Gosti na svadbi mogu li biti u žalosti dok je mladoženja s njima? Ali, doći će dani kad će im ženik biti otet: tad će i oni postiti. 16 Nitko ne stavlja jedan komad nove tkanine na staru odjeću; jer, dodani komad se skuplja na odjeći, i poderotina je gora. 17 Ne stavlja se novo vino u stare mješine; inače, mješine se rasprsnu, vino se prospe a mješine su upropaštene. Naprotiv, novo se vino stavlja u nove mješine, i jedno i drugo se sačuvaju. « 18 Dok im on tako govoriše, jedan se velikaš približi i pokloni, on mu reče: » Moja je kćerka upravo umrla; ali dođi i položi na nju ruku, i ona će živjeti. « 19 Ustavši, Isus ga slijediše sa svojim učenicima. 20 A jedna žena, koja je patila od krvoliptanja već dvanaest godina, priđe s traga i dodirnu resu na njegovoj odjeći. 21 Ona si je rekla: » Ako uspijem samo dodirnuti njegovu odjeću, bit ću spašena.« 22 Ali Isus, okrenuvši se i videći ju, reče: » Pouzdanja, kćeri moja! Tvoja te vjera spasila. I žene od tog časa bi spašena. 23 Po svom dolasku u plemenitaševu kuću, videći svirače frule i komešanje mnoštva, Isus reče: 24 » Sklonite se: ona nije mrtva, ona spava.« A oni se sprdaše s njime. 25 Kad ukloniše mnoštvo napolje, on uđe, uze djetetovu ruku i djevojčica se probudi. 26 Novost se proširi po svem tom području. 27 Kako Isus odlaziše, dva slijepca ga slijediše kričeči: » Smiluj nam se, Sine Davidov! « 28 Kad on uđe u kuću, slijepci mu priđoše, a Isus im reče: »Vjerujete li vi da ja mogu to učiniti?« - »Da, Gospodine«, rekoše mu oni. 29 Tad im on dotaknu oči govoreći: » Nek' vam bude prema vašoj vjeri. « 30 I njihove se oči otvoriše. Potom im Isus reče strogo: » Pažnja! Da nitko ovo ne zna! « 31 Ali oni, čim su izišli, govoriše o njemu po svem tom području. 32 Kako oni iziđoše, kad evo dovedoše mu jednog nijemog opsjednutog. 33 Zloduh kad bi istjeran, njemak poče govoriti. A mnoštvo se začudi i reče: » Nikad takvo što nije viđeno u Izraelu!« 34 Ali farizeji govoriše. » Zlodusi su istjerani od poglavara demona. « 35 Isus prolaziše sve gradove i sela, on poučavaše u njihovim sinagogama, objavljujući Dobru Vijest o Kraljevstvu i liječeči svaku bolest i svaku nemoć. 36 Videći mnoštvo on mu se smilova, jer bijaše satrveno i klonulo kao ovce koje nemaju pastira. 37 Tad on reče svojim učenicima: » Žetva je obilna, ali radnici malobrojni; 38 molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. «