2. poglavlje
1 On mi reče: ” Sine čovjekov, ustani, jer ja ti hoću govoriti.“
2 Nakon što mi je on govorio, jedan duh dođe u mene; on me uspravi; tada ja začuh onog koji mi govoriše.
3 On mi reče: ” Sine čovjekov, ja tebe šaljem k sinovima Izraelovim, k ljudima pobunjenim protiv mene, oni i njihovi očevi, sve do danas.
4 Ti sinovi tvrdokornog lica i okorjelog srca, ja te k njima šaljem; ti ćeš im reći: Ovako govori Gospodin BOG.
5 Dakle, slušali te, ili ne slušali jer to je jedna pasmina pobunjenika oni će znati da ima jedan prorok u sred njih.
6 Slušaj, sine čovjekov, ne boj ih se i ne boj se njihovih riječi; ti su u sred osporavatelja i trnja, i sjediš na škorpijama; ne boj se njihovih riječi i nek te ne straše njihova lica, jer to je jedna pasmina pobunjenika.
7 Ti ćeš im reći moje riječi, slušali te ili ne slušali: to su pobunjenici.
8 Sine čovjekov, slušaj što ti kažem: ne budi pobunjenik, kao što je ta pasmina pobujenika; otvori usta i jedi što ću ti ja dati.“
9 Ja pogledah: jedna ruka bijaše pružena prema meni, držeći savijenu knjigu.
10 Ona ju razmota preda mnom; ona bijaše ispisana s obje strane; tu bijahu upisane žalbe, uzdisanja, jauci.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.