9. poglavlje
1 Kad to bi završeno, poglavari se primaknuše da mi kažu: » Narod Izraelov, svećenici i leviti nisu odijeljeni od domaćih ljudi. U skladu s gnusnostima ovih posljednjih onih u Kanaanaca, Hitita, Perizita, Jebuzita, Ammonita, Moabita, Egipćana i Amorita,
2 oni i njihovi sinovi, i sveta loza su se pomiješali s domaćim ljudima. Poglavari i plemenitaši su bili prvi koji su umiješali ruku u taj slučaj nevjernosti.«
3 Kad ja to saslušah, rastrgah svoju odjeću i svoj ogrtač, počupah si kose s glave i dlake iz brade i sjedoh satrven.
4 Svi oni kojçi drhatše na riječi Boga Izraelova sastadoše se kod mene zbog te nevjernosti izgnanika a ja, ja ostadoh sjedjeti, sve do večernjeg žrtvovanja.
5 S večernjim žrtvovanjem, ja iziđoh iz svoje malaksalosti i, rastrgane odjeće i ogrtača, pružih ruke svoje prema GOSPODU mom Bogu
6 i rekoh njemu: » Moj Bože, ja se jako stidim i zbunjen sam za podignuti lice svoje prema tebi, moj Bože, jer naše grješke su se mnogostručile iznad naših glava i naša uvreda narasla je do nebesa.
7 Od dana naših otaca sve do ovog dana, velika je uvrjeda s naše strane; zbog naših grijeha, mi, naši kraljevi i nasiđ svećenici, izručeni smo kralju zemlje, maču, zarobljeništvu, pljački i sramoti, kao što je to danas.
8 A sada, od prije malo vremena milost GOSPODA našeg Boga nam je ostavila jedan ostatak preživjelih i dala nam jedno mjesto u svom svetom mjestu; tako je naš Bog osvijetlio naše oči i vratio nam malo života u naše sužanjstvo.
9 Jer mi smo robovi, ali u našem sužanjstvu naš nas Bog nije napustio; pred kraljevima Perzije, on se priklonio k nama u svojoj vjernosti da nam dade život da bi podigli ponovo Kuću našeg Boga, popravili njene ruševine i dao nam jedan zid u Judi i u Jeruzalemu.
10 A sada, naš Bože, što reći nakon togađ Jer mi smo napustili tvoje zapovijedi
11 koje, putem tvojih slugu proroka, ti si propisao ovim riječima: Zemlja gdje ulazite da ju uzmete u posjed je jedna zaprljana zemlja, zaprljana domaćim ljudima i gnusnostima kojima su ju oni ispunili s jednog na drugi kraj u svojoj nečistoći.
12 A sada, ne dajite svoje kćeri njihovim sinovima, ne uzimajte njihovih kćeri za svoje sinove, ne tražite nikada imati mir i blagostanje koji su njihovi, da biste postali jaki, jeli dobra zemlje i ostavljali ih u posjed svojim sinovima, zauvijek.
13 A, nakon svega onog što nam se dogodilo po našim lošim djelima i našoj velikoj krivici premda ti, naš Bog, ti si ostavio po strani neke od naših grješaka i sačuvao nas ostatak preživjelih kojih evo
14 možemo li mi ponovo početi kršiti tvoje zapovijedi i vezivati se ženidbom s tim gnusnim ljudima ? Nećeš li se ti razgnjeviti protiv nas sve dok nas ne uništiš ne ostavivši ostatak preživjelih ?
15 GOSPODE , Bože Izraelov, ti si pravedan: u ovaj isti dan, mi opstajemo kao jedan ostatak preživjelih. Evo nas pred tobom s našim uvrjedama dok, u tim uvjetima, ništa ne može opstati pred tobom.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.