2. poglavlje
1 Zatim, na izmaku četrnaest godina, ja sam se uspeo u Jeruzalem s Barnabasom; doveo sam također i Tita sa sobom.
2 A, ja sam se onamo uspeo slijedom jednog otkrivenja i izložio im Evanđelje koje ja propovijedam među poganima; ja ga također izložih na jednom posebnom sastanku najuglednijim osobama, iz straha da ne izlažem se ili da se nisam izlagao uzalud.
3 Ali, nije primoran čak ni Tit, moj pratitelj Grk, na obrezanje;
4 to bi bilo zbog lažne braće, uljeza koji, budući se ušuljali, vrebaše našu slobodu, onu koja dolazi od Isusa Krista, da bi nas porobili.
5 Tim ljudima mi nismo podlegli, čak ni za jedan trenutni ustupak, da bi istina Evanđelja bila sačuvana za vas.
6 Ali, u onome što se tiče osoba - što tada one bijahu, malo mi je važno: Bog ne gleda poput ljudi - te osobe nisu mi ništa više nametnule.
7 Naprotiv, one vidješe da evangelizacija neobrezanih bijaše meni povjerena, kao što je Petru bila ona u obrezanih,
8 - jer, onaj koji bijaše djelovao u Petru za apostolat obrezanih bijaše također djelovao i u meni u korist pogana –
9 i, priznavajući milost koja mi je bila dana, Jakov, Kefa i Ivan, štovani kao stubovi, dadoše meni ruku, meni i Barnabasu, u znak zajedništva, da bismo mi išli, mi k poganima, oni k obrezanima.
10 Jednostavno, trebasmo se podsjećati siromaha, o čemu ja imah pravu brigu za činiti.
11 Ali, kad Kefa dođe u Antiohiju, ja sam mu se otvoreno suprotstavio, jer bijaše u krivu.
12 Naime, prije no što bijahu došli ljudi iz okoliša Jakovljeva, oni objedovaše zajedno s poganima; ali, nakon njihovog dolaska, on se stade iskradati i držaše se po strani, iz straha od neobrezanih;
13 i drugi Židovi uđoše u njegovu igru, tako da Barnabas sam bi uvučen u tu dvoličnu igru.
14 Ali, kad ja vidjeh da oni ne idu ravno po istini Evanđelja, ja rekoh Kefi pred svima: » Ako ti koji si Židov, živiš na način pogana a ne Židova, kako ti možeš uvjeriti Židove da se ponašaju kao Židovi? «
15 Mi smo, mi, Židovi od rođenja , a ne pogani, ti grješnici.
16 Mi znamo, međutim da čovjek nije opravdan djelima zakona, već samo vjerom Isusa Krista; mi smo povjerovali, mi također, u Isusa Krista da bi bili opravdani Kristovom, a ne po djelima zakona, jer po djelima zakona nitko neće biti opravdan.
17 Ali da, tražeći biti opravdanima, mi smo postali grješnicima, mi također, da li bi Krist bio služnik grijeha? Sigurno ne.
18 Naime, ako ja ponovo izgradim ono što sam srušio, ja sam taj koji je mene napravio prekršiteljem.
19 Jer ja, po zakonu sam mrtav zakonu da bih živio za Boga. S Kristom, ja sam razapet;
20 ja živim, ali to nisam više ja, to je Krist koji živi u meni. Jer, moj sadašnji život u tijelu, njega živim u vjeri u Sina Božjeg koji me volio i koji se predao za mene.
21 Ja ne obezvrjeđujem milost Božju; jer ako, po zakonu, dostigne se pravednost, onda je Krist umri ni za što.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.