1. poglavlje
1 Nakon što je, u dosta navrata i na više načina, prije govorio ocima, po prorocima, Bog,
2 u zadnje doba gdje smo mi sada, progovorio je on nama u Sinu kojeg je postavio baštinikom svega, po kojem je on također stvorio svjetove.
3 Taj Sin je blistanje slave njegove i izraz njegovog bića i on nosi svemir putem moći svoje riječi. Nakon što je izvršio očišćenje od grijehova, zasjeo je on desno od Veličanstva u visinama,
4 postavši toliko viši od anđela što je baštinio jedno ime znatno drukčije od njihovog.
5 Kojem od anđela, naime, ikada je rečeno: Ti si moj sin, ja, danas, porodio sam tebe? Ili još: Ja, bit ću za njega jedan otac a on bit će za mene jedan sin?
6 Naprotiv, kad je uvodio prvorođenog u svijet, on kaza: I da se klanjaju pred njim svi anđeli Božji.
7 Za anđele, on je imao ovu riječ: Onaj koji od svojih anđela pravi duhove i od svojih slugu jednu plamen vatre.
8 Ali, za Sina, ovog ovdje: Tvoj prijestol, Bože, postavljen je zauvijek! I: Žezlo pravednosti žezlo je tvoje vladavine.
9 Ti zavoli pravdu i zamrzi nepravdu, Zato, o Bože, tvoj Bog tebi dade pomazanje Jednim uljem radosti, prednosti spram tvojim sudruzima.
10 I još: Ti si onaj koji, od početaka Gospodine, utemelji zemlju, I nebesa su sdjelo tvojih ruku.
11 Oni će propasti, a ti, ostat ćeš. Da, svi će kao odjeća ostarjeti
12 I kao što se čini s jednim ogrtačem, ti ćeš njih umotati, Kao odjeću, da, oni bit će zamijenjivani, ali ti, ti si isti i tvoje godine neće okrenuti na skraćivanje.
13 A kojem od anđela ikada je rečeno: Sjedi mi zdesna, od tvojih neprijatelja, načinit ću podnožnik?
14 Nisu li svi od duhova oni koji izvršavaju uloge i poslanici u službi dobra onima koji trebaju primiti u baštinu spasenje?
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.