6. poglavlje
1 Tako dakle, ostavimo početno poučavanje o kristu za uzdići se na savršenost odraslog, a da se ne vraćamo na temeljne podatke: pokajanje za djela smrtna i vjeru u Boga,
2 nauku krštenja i polaganja ruku, uskrsnuće od mrtvih i konačno suđenje.
3 Evo što ćemo mi činiti, ako Bog dopusti to.
4 Nemoguće je, naime, koji su jednog dana primili svjetlost, kušali nebeski dar, imali dio u Svetom Duhu,
5 okusili izvrsnu riječ Božju i snage bud ućeg svijeta,
6 a ipak su ponovo pali - nemoguće je da oni po drugi put nađu obraćenje, dok, za svoj račun, ponovo stavljaju na križ Sina Božjeg i izlažu ga uvrjedama.
7 Tek kad jedna zemlja upije česte poplave koje padaju na nju i proizvede jedno korisno raslinje onima koji ju obrađuju, on prima od Boga svoj dio blagoslova.
8 Ali, proizvede li ona trnje i češljuge, ona je prosuđena bezvrijednom, sasvim blizu da bude prokleta i da završi spaljena.
9 Što se tiče vas, ljubljeni, mi smo uvjereni, sve govoreći tako, da ste vi s dobre strane, one spasenja.
10 Bog, naime, nije nepravedan; on ne može zaboraviti vaše naprezanje i ljubav koju ste pokazali spram njegovog imena stavljajući se u prošlosti u službu svetima, i opet u sadašnjosti.
11 Ali, naša je želja da svatko od vas pokaže istu gorljivost za nositi nadu u njenom cvatu sve do kraja,
12 ne usporavaj ući svoje napore, već oponašajući one koji, putem vjere i ustrajnosti, primaju baštinu iz obećanja.
13 Kad Bog dade svoje obećanje Abrahamu, kako on ne imade nikog većeg kime prisegnuti, on prisegnu sobom samim
14 i reče: Da, blagoslovima ja ću te ispuniti, Jedno ogromno povećanje tebi ću dati.
15 Budući tada ustrajan, Abraham vidje ostvariti se obećanje.
16 Ljudi prisežu po većem od sebe samih, i za staviti kraj svakom osporavanju, oni utječu jamčenju prisegom.
17 U tom smislu, Bog, htijući puno više pokazati baštinicima obećanja neopozivu narav svoje odluke, priteče zakletvi.
18 Tako, dva neporeciva čina, u kojima ne može biti laži s Božje strane, donose nam jedno moćno ohrabrenje, nama koji smo sve napustili za prigrliti ponuđeno obećanje.
19 Ona je za nas kao jedno sidro duše, čvrsto prionulo, koje ulazi s one strane zavjese,
20 ondje gdje je ušao za nas, kao preteča, Isus, postao veliki svećenik za vječnost na način Melhisedekov.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.