25. poglavlje
1 GOSPODE, ti si moj Bog, ja ti kličem i ja slavim tvoje ime, jer ti si ostvario svoje čudesne naume, zasnovane otprije dugo vremena, stalne i nepromjenjive.
2 Ti si od grada napravio hrpu kamenja, od utvrđene varoši jedno polje ruševina. Tvrđava barbara je prestala biti jednim gradom, ona nikad više neće biti ponovo izgrađena.
3 To je zašto te jedan moćan narod slavi varoš tirana naroda te duboko štuje.
4 Jer, ti si bedem slabih, bedem sirotih u tjeskobi, sklonište protiv oluje, sjena protiv vrućine jednog bedema,
5 kao vrućina na jednoj pustoj zemlji-. Ti gasiš graju barbarsku kao što vrućini čini sjena jednog oblaka, ti zagušuješ trube tiranske.
6 GOSPOD, sve-mogući, dat će na ovoj planini jednu gozbu za sve narode, jednu gozbu mesa masnog i i vina starih, masnih sočnih mesa i starih ocijeđenih vina.
7 On će dati da nestane na ovoj planini rastegnuta zavjesa nad svim narodima, pomast stavljena na sve narode.
8 On će dati da nestane smrt za uvijek. Gospodin BOG obrisat će suze na svim licima i u svim zemljama on će skinuti sram sa svog naroda. On je to rekao, On, GOSPOD.
9 Reći će se onog dana: To je On naš Bog. Mi smo se uzdali u Njega i on nas je oslobodio. To je GOSPOD u kojeg smo se bili pouzdali. Kličimo, slavimo, pošto nas je spasio.
10 Ruka GOSPODA će se postaviti na tu planinu. Ali, Moab bit će skršen na mjestu, kao slama je skršen u jami za gnojivo.
11 Ondje, on će pružiti ruku kao što se pruža za plivati. Njegova oholost bit će ponižena s djelom ruku njegovih.
12 Nedostupne tvrđave tvojih bedema, Gospod je oborio, srušio je njih, survao ih na razinu zemlje, u prašinu.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.