37. poglavlje

1 Kad kralj Ezekias njih sasluša, on rastrga odjeću, ogrnu kostrijet i nađe se u Kući GOSPODOVOJ. 2 Potom on posla upravitelja palače Eliakima, tajnika šebnu i više starih svećenika, svi ogrnuti kostrijetima, k proroku Izaiji, sinu Amosovu 3 za reći mu: Ovaj je dan jedan dan žalosti, kazne i srama! Sinovi se predstavljaju na izlazu iz krila materinskog, ali nema snage za rađanje. 4 Možda GOSPOD, tvoj Bog je čuo riječi pobočnikove koje njegov gospodar kralj Asirije je uputio za uvrijediti živog Boga i kaznit će ga za riječi koje Gospod tvoj Bog bude čuo. Uputi prema njemu jednu molitvu u prilog ostatka koji odolijeva.“ 5 Sluge kralja Ezekijasa stigoše kod Izaije 6 koji im reče: ” Ovako ćete dakle govoriti svojem gospodaru: Ovako kaže GOSPOD: Ne bojte se riječi koje si ti čuo i kojima su me sluge kralja Asirije uvrijedile. 7 Evo što ću mu ja udahnuti: na jednu novost koju će doznati, on će se vratiti u svoju zemlju. Ja ću ga oboriti mačem u njegovoj vlastitoj zemlji. “ 8 Pobočnik se vrati pronaći kralja Asirije koji se boriše protiv Libne. On bijaše doznao, u stvari, da kralj bijaše otišao iz Lakiša 9 pošto je primio ovu novost o Tirhaku, kralju Nubije: ”On je krenuo u pohod da tebe napadne.“ Po toj novosti, kralj Asirije bijaše poslao glasonoše Ezekijasu govoreći im: 10 ” Vi ćete ovako govoriti Ezekijasu, kralju Jude: Nek' te tvoj Bog u kojeg se ti pouzdaješ ne prevari govoreći: Jeruzalem neće biti oslobođen iz ruku kralja Asirije. 11 Ti sam, ti si doznao što je kralj Asirije učinio svim zemljama koje je on bio posvetio zabrani a ti, ti da budeš oslobođen! 12 Bogovi naroda koje su moji očevi uništili, jesu li oslobodili Gozan, Haran, Recef i sinove Edena koji bijahu u Telasaru? 13 Gdje su kralj Hamat, kralja Arpada, kralj Laira, Sefervaima, Hena i Iva?“ 14 Ezekijas uze pismo iz ruku glasonoše, pročita ga, pope se u Kuću GOSPODOVU i razmota pismo pred GOSPODOM. 15 On uzmoli GOSPODA govoreći: 16 ”GOSPODE svemogući, Bože Izraelov, ti koji sjediš na kerubinima, ti si jedini Bog svih kraljevstava zemlje? 17 Napregni uši, GOSPODE i slušaj! Otvori oči, GOSPODE, i gledaj! Saslušaj riječi Senakeriba koji je poslao vrijeđati Boga živoga. 18 Istina je, GOSPODE, da kraljevi Asirije su opustošili sve narode s njihovim zemljama. 19 Oni su izručili vatri njihove bogove - ali, ti bogovi ne bijahu Bog; oni bijahu djelo ljudskih ruku, od drveta i kamena - i kraljevi Asirije su ih uništili. 20 Ali ti, GOSPODE naš Bože, spasi nas iz njegovih ruku i sva kraljevstva zemaljska znat će da samo ti sam, ti si GOSPOD. 21 Izaija, sin Amosov, posla reći Ezekijasu: ” Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov kojem si ti uputio molitvu glede Senakeriba, kralja Asirije: 22 Evo riječi koju GOSPOD izgovori protiv njega: Ona te prezire, ona se ruga s tobom, djevica, kćer Siona. Ona klima glavom iza tvojih leđa, kćer Jeruzalema. 23 Koga si ti uvrijedio i osramotio? Protiv koga si ti podigao glas i uzdigao tako visoko poglede svoje? Protiv Sveca Izraelovog. 24 Po svojim glasonošama, ti si uvrijedio GOSPODA. Ti si rekao: S mnoštvom mojih kola, ja sam uzišao na vrh planina, na strane nepristupačne Libana, za posjeći gorostasna stabla njegovih cedrova, najljepše od njegovih čempresa i dosegnuti njegov najviši zaklon, njegov šumski perivoj. 25 Ja sam dubio i ja sam pio vodu, ja sam osušio, pod potplatom mojih stopala, sve kanale Egipta. 26 Ne znaš li ti da od prije dugo vremena ja stvaram ovaj naum, da od starih vremena ja sam ga načinio? A sada, ja ga ostvarujem: Pripada ti uništiti u hrpu kamenja utvrđene gradove. 27 Njihovi stanovnici imaju kratku ruku, oni su zaprepašteni, smeteni, oni su kao trava poljska i zelen travnjaka, kao biljke koje se izmetnu po krovovima, i u poljima, prije sazrijevanja. 28 Kad ti sjediš, kad ti izlaziš, kad ti ulaziš, ja to znam i također kad drhtiš od bijesa protiv mene. 29 Zato što se drhtao od bijesa protiv mene i što je tvoja osornost doprla do mojih ušiju, ja ću staviti jedan obruč u tvoj nos i jedne žvale u tvoje usne: ja ću te odvesti putem kojim si došao. 30 Ovo će ti služiti za znak: ove godine, jest će se otava, iduće godine ono što samo bude niknulo, ali treće godine, zasijavajte, žanjite, sadite loze, i jedite im plodove. 31 Ono koje je izmaklo kući Judinoj, ono koje je bilo ostavljeno, izniknut će ponovo korijenje u dubini a, u visini, dat će plodove, 32 jer iz Jeruzalema izići će jedan ostatak, i iz planine Sion, preživjeli. žestina GOSPODA, svemogućeg, učinit će to. 33 To je zašto tako govori GOSPOD glede kralja Asirije: On neće ući u ovaj grad, on tu neće bacati strijele, on ga neće napasti sa štitovima, on neće podizati bedema opsadnih protiv njega. 34 Putem kojim je došao, njime će se vratiti, u ovaj grad on neće ući 35 Ja ću zaštititi ovaj grad i ja ću ga spasiti zbog sebe i zbog sluge svog Davida.“ 36 Anđeo GOSPODOV iziđe u udari u taboru Asirijaca 185.000 ljudi. Ujutro, kad se ustade, sve to bijahu lješevi, mrtvaci! 37 Senakerib, kralj Asirije, napusti tabor: on se vrati u Ninivu gdje i ostade. 38 Jer, kako se on pokloni u hramu Nisrokovom, njagovog boga, njegovi sinovi Adramelek i Sarecer ga udariše mačem i pobjegoše u zemlju Ararat. Njegov sin Azarhadon zavlada na njegovom mjestu.