40. poglavlje
1 Tješite, tješite moj narod, reče vaš Bog,
2 govorite srcu Jeruzalema i proglasite mu da je njeova tlaka ispunjena, da je njegovo kažnjavnje izvršeno, da je primio iz ruku GOSPODOVIH dva puta cijenu svih svojih grješaka.
3 Jedan glas objavi: ” U pustinji oslobodite jedan put za GOSPODA, poravnajte u pustinji jednu cestu za našeg Boga.
4 Nek' sav dolac bude uzdignut, nek' sva planina i sav brijeg budu ponovo sniženi, nek' brododer postane jedna ravan, a glavice, jedan prijevoj!
5 Tad će slava GOSPODOVA biti otkrivena, a sva tjelesna bića zajedno će vidjeti da su usta GOSPODOVA govorila.“
6 Jedan glas reče: ” Objavite! “ Drugi reče: ” što ću objaviti? “ - ” Sva su tjelesna bića trava i sva njihova postojanost je kao cvijeće poljsko:
7 trava se suši, cvijet vene kad dah GOSPODOV dođe na njeg u naletu. Da, mnoštvo ljudsko, to je od trave:
8 trava se suši, cvijet vene, ali riječ našeg Boga istrajava zauvijek! “
9 Glede tebe, uspni se na jednu visoku planinu, Sion, radosna glasnice, odlučno podigni svoj glas, Jeruzaleme, radosni glasniče, podigni ga, ne boj se, reci gradovima Jude: ”Evo vašeg Boga,
10 Evo Gospodina BOGA! U sili on dolazi, a njegova ruka će mu osigurati neograničenu vlast; evo s njim i njegove plaće, i pred njim njegove naknade.
11 Kao jedan pastir o napasa svoje stado, svojom rukom on okuplja; on nosi na svojim grudima janjad, on pribavlja osvježenje ovčicama koje nadajaju. “
12 Tko je izmjerio vodu morsku svojom pregršti, svojim pedljom nebesa, trpajući u mjericu ilovaču zemljinu, izvagao na vazi planine i brda na kantaru?
13 Tko je odvagnuo duh GOSPODOV i njemu označio čovjeka za njegov naum?
14 Od koga je on dakle uzeo savjet, tko mu može pojasniti, poučiti ga putovima suđenja, poučiti ga znanosti i označiti mu put razbora?
15 Evo su narodi kao kapljica koja pada iz vjedra! Oni vrijede kao prah na vazi. Evo otoka: kao prah on ih podiže.
16 Liban ne dostaje za oganj, a njegove zvijeri ne bi dostajale za holokaust.
17 Svi narodi su pred njim kao ništa; oni za njeg vrijede kao ništavilo i ništavost.
18 Kome vi primjeravate Boga i koju utvaru stavljate vi pokraj njega?
19 Idol? To je jedan zanatlija koji ga je izlio; livac, on ga isto zlatom oblaže, otiskujući također pervaze od srebra,
20 Onaj koji je više ograniče za svoju naknadu obožavanju, on ga od trajnog drveta bira. On si traži jednog zanatliju vještog za uspraviti idol koji se ne klima.
21 Ne znate li, niste li čuli, niste li raspoznali utemeljitelja zemlje?
22 On stanuje, on, na svodu koji pokriva zemlju čiji žitelji imaju izgled skakavaca! On je razapeo nebesa kao jednu zavjesu, on ih je rasprostro kao jedan šator za u njem stanovati.
23 On je pretvorio u ništa glavare Države, sudce zemaljske, on je učinio ništavnošću;
24 da, nevažno je što su oni namjestili; da, nevažno što su se raširili; da, nevažno je što je njihova loza ukorijenjena u zemlju! čak i tad, puhne li na njih, evo ih sasušenih, a kovitlac ih odnese kao slamu.
25 ” Kome me prispodobljujete? Kome ću ja to biti jednak? “ Reče Svetac.
26 Podognite svoje oči i pogledajte: tko je stvorio bića? njihove vojske{{Refl|274} i tko ih je sve sazvao njihovim imenima. Tako su obilne njegove snage, ako čvrsta njegova sila, da i jedna ne izostaje!
27 Jakove, zašto ti kažeš, Izraele, zašto ti potvrđuješ: ” Moj put je skriven GOSPODU, moje pravo izmiče mom Bogu.“
28 Ne znaš li ti, nisi li ti čuo? GOSPOD je Bog od uvijek, on je stvorio pokrajine zemaljske. On ne slabi, ne zamara se; nema sredstva izmjeriti mu razum,
29 on daje snagu slabom, on povećava izdržljivost tko je bez snaga.
30 Oni oslabljuju, mladi, oni se zamaraju, čak i probrani ljudi očigledno posrću!
31 Ali, oni koji se ufaju u GOSPODA preporađaju svoju krjepost: oni uzimaju zamah kao orlovi, oni se vinu i ne zamaraju se, oni jurišaju i ne popuštaju!
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.