51. poglavlje
1 Slušajte me, vi koji ste u potrazi za pravdom, vi koji tražite GOSPODA: Pogledajte stijenu iz koje ste bili isklesani, i dno jaruge iz koje ste izvučeni;
2 pogledajte Abrahama, svojeg oca, i Saru koja vas je donijela na svijet; on bijaše sam, u stvari, kad sam ja njega pozvao, no ja sam ga blagoslovio, ja sam ga umnožio!
3 Da, GOSPOD okrjepljuje Sion, on okrjepljuje sva pustošenja; on čini pustinju jednakom jednom Edenu, a njegovu stepu jednakom Vrtu GOSPODOVOM; tu će se naći ushit i veselje, čin milosti i zvuk glazbe.
4 Posvetite mi svoju pažnju, vi, moj narode, vi, moja Varoši, prignite uho prema meni: jer od mene će doći zakon, i moj sud, svjetlost narodima, ja ću ju pokrenuti!
5 Bliska je ona, moja pravda; on izlazi, moj spas, a moje će ruke suditi narodima; otoci će se pouzdati u mene i čekat će moju ruku.
6 Podignite vaše oči prema nebesima, potom pogledajte dolje, prema zemlji: da, nebesa se kao jedan dim raspršuju, zemlja se kao jedna mantija izlizuje, a njihovi stanovnici pomrijet će kao insekti. Ali, moj spas bit će za uvijek, a moja pravda nikad neće biti oborena.
7 Slušajte me, vi koji poznajete pravdu, narode onih koji imaju moj Zakon u srcu: ne bojte se ljudske podmuklosti, i ne budite njihovim zlobama oboreni,
8 jer moljac neće njih pojesti kao jednu mantiju, moljac će ih pojesti kao da su od lana. Ali, moja pravda bit će za uvijek, i moj spas, iz pokoljenja u pokoljenje.
9 Iskrsni, iskrsni, ogrni se silom, ruko GOSPODOVA, iskrsni, kao u dane prošlih vremena, pokoljenja nekadašnjih. Nisi li ti taj koji je isjekao u komade Burovitog, probio Zmaja?
10 Nisi li ti taj koji je opustošio More, vode Ponora ogromnog, koji je od mora načinio jedan put, da prođu njime otkupljeni?
11 Oslobođeni GOSPODOVI vratit će se, oni će ući u Sion u klicanjima, radost nekadašnje ovjančava im njihovu glavu. Zanos i Veselje procvjetat će, Nevolja i Jadanje su pobjegle.
12 To sam ja, koji vas je okrijepio. Tko si ti da se bojiš smrtnog čovjeka, sina Adamovog koji je uračunan kao jedna travka,
13 da zaboraviš GOSPODA koji te stvorio, koji je razapeo nebesa i utemeljio zemlju, da drhtiš neprekidno tijekom cijelog dana, pred gnjevom tlačitelja, kao da bijaše dosta postojan za uništiti? Ali, gdje je srdžba tlačiteljeva?
14 Brzo, evo ga slobodnog koji bijaše klonuo: on neće umrijeti, on nije za jamu, i kruh mu nikad neće uzmanjkati!
15 To sam ja koji sam GOSPOD, tvoj Bog. Koji pokreće more tako da valovi grme i čije je ime: GOSPOD, svemogući.
16 Ja sam svoju riječ u tvoja usta stavio, u sjeni te svoje ruke sklonio razdjeljujući nebesa, utemeljujući zemlju i govoreći Sionu: ” Moj narod, to si ti!“
17 Pridigni se, pridigni se, ustani, Jeruzaleme, ti koji si pio iz ruke GOSPODU, kaleža njegove jarosti; kupu kaleža vrtoglavice to si popio, ti si ju ispraznio.
18 Od svih sinova koje je ona porodila, nema ni jednog koji ga je vodio za ruku!
19 Dvoje koji idu u paru došli su te privoljeti: - koje će ti goditi - Gubitak i Klonulost, Glad i Mač: koje će te okrijepiti?
20 Tvoji su sinovi popadali, ležeći na svakom uglu ulice, kao antilope ulovljene u zamku, ukroćeni gnjevom GOSPODOVIM, prijetnjom tvojeg Boga.
21 Od sada, slušaj dakle ovo, ponižena, opijena, ali ne od vina:
22 Ovako govori Gospodar, GOSPOD, tvoj Bog, koji u prijepirci staje uz svoj narod: Evo sam ja iz tvoje ruke uzeo kalež vrtoglavice od sada ti ga nećeš više piti.
23 Stavit ću ga u ruke tvojim mučiteljima, onima koji ti govoriše, tebi: ” Padni ničice da bismo mi prošli“; tada, ti si stavio svoje pleće kao tle, kao ulicu za prolaznike.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.