57. poglavlje
1 Pravedni pripada, a da to nitko k srcu ne primi, ljudi dobra su opljačkani, a da nitko ne uoči da je to u zlu pravednik opljačkan!
2 Ali. on će doći, mir, i oni će biti u spokoju na svojim ležajevima, oni koji hode pravo.
3 Glede vas, približite se ovamo, sinovi čarobnjaka, križanci preljubnika i prostitutke:
4 S kim se vi sprdate? Protiv koga vi razjapljujete gubicu i činite da šeće vaš jezik? Niste li vi djeca pobune, jedna sorta prijevare?
5 Vi se razjarujete pokraj smrdljika, pod svakim bokorastim stablom; vi kojete djecu u klisurama, u pukotinama stijena.
6 Glatki blokovi klisura, evo tvoje baštine, evo ga, evo ga, tvojeg dijela! Njima ti prolijevaš libacije, nudiš milodare! U tom mogu li ja naći kakve okrjepe.
7 Na jednoj planini koja se visoko diže ti si postavio svoj ležaj. i ondje si se uspe ponuditi milodar. Da, daleko od mene ti si se razodjenuo, ti si se uspeo, ti si svoj ležaj proširio; ti si sebi pribavio zabavu milošću tih ljudi čiji ležaj voliš; ud, ti si ga promatrao!
9 Ti si sišao k Meleku s uljem, ti si se nemilice mirisao, ti si sveudilj slao svoje izaslanike, ti se tako spuštaš sve do u boravište mrtvih.
10 Poduzimati takav put, ti si se zamarao, ali ti ne reci: ” To je beznadno!“ Ti si pronašao ponovo snagu svoje ruke, od tada ti ne ostaješ malaksao.
11 Koga si se ti dakle uplašio i bojao, pošto si nevjeran? Ja, mene tio nisi sačuvao u sjećanju, nisi mi ti načinio mjesta u svom srcu! Ja, zar ne, već dugo sam vremena ostao nedjelotvoran, tada ti me se ne bojiš.
12 Ali ja ću oglasiti tvoju ”pravdu“, a tvoja djela, ona ti neće od nikakve biti koristi.
13 Na tvoj vapaj, nek' te oslobode, tvoje zbirke idola! Vjetar će ih sve odnijeti, jedan će ih dah odnijeti. Ali, tko se u mene skloni imaće za baštinu Zemlju i za nasljedstvo moju svetu Planinu.
14 Naspite cestu, oslobodite put, podignite svaku preprijeku s puta mojem narodu.
15 Jer, ovako govori onaj onaj koji je visok i uzdignut, koji boravi u vječnosti i čije je ime svetac: Visoko postavljen i svet ja boravim, bivajući s onim tko je smrvljen i koji se u svom duhu ćuti poniženim, za vratiti život u duh poniženih ljudi, za vratiti život u srce satrvenih ljudi.
16 Nije to zauvijek da ću ja karati, za stalno da ću ja se ljutiti, jer preda mnom oslabit će dah i živa bića koja sam ja stvorio.
17 Kroz nastranost njegove otimačine, ja bijah naljućen, ja sam ga udario, okrećući se; ja bijah razgnjevljen: on iđaše, svojeglav, slijedeći put svojeg srca;
18 njegovi putovi, vidio sam ih! Međutim, ja ću ga ozdraviti, ja ću ga voditi, ja ću mu obilno darovati okrjepu, njemu i njegovim žalobnicima,
19 stvarajući sklad usana. Mir, mir onom koji je udaljen i onom koji je blizu, rekao je GOSPOD. Da, ja ću ga iscijeliti!
20 Ali, zli su kao more uznemireno koje se ne može umiriti, njegove se vode uznemire muljem i glibom.
21 Nikakvog mira, rekao je moj Bog, za zle!
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.