6. poglavlje
1 Godine smrti kralja Oziasa, ja vidjeh Gospoda sjedjeti na jednom vrlo uzvišenom prijestolju. Njegov skut ispunjavaše Templ.
2 Serafini se držaše iznad njega. Svaki od njih imaše šest krila: dva za pokriti sebi lice, dva za pokriti sebi noge i dva za letjeti.
3 Oni kričaše jedni drugima: ” Svet, svet, svet, GOSPOD, svemogući, njegova slava ispuni svu zemlju!“
4 Stožeri vrata počeše se tresti na glas onoga koji kričaše, a Templ se ispunjavaše dimom.
5 Ja tad rekoh: ” Nesreća moja! Ja sam izgubljen, jer ja sam čovjek nečistih usana, ja stanujem u sred jednog puka nečistih usana, a moje su oči vidjele kralja, GOSPODA, svemogućeg. “
6 Jedan od serafina doletje prema meni, držeći u svojoj ruci jednu žeravicu koju bijaše uzeo štipaljkom na oltaru.
7 On mi njome dodirnu usta i reče: ” Od sada kad je ovo dodirnulo tvoje usne, tvoja je grješka odstranjena, tvoj grijeh izbrisan. “
8 Ja začuh tada glas GOSPODOV koji govoriše: ” Koga ću ja poslati? Tko će dakle ići za nas?“ A ja rekoh: ” Evo mene, pošalji mene! “
9 On reče: ” Idi, ti ćeš reći tom puku: Slušajte dobro, ali bez razumijevanja, gledajte dobro, ali bez razaznavanja.
10 Ukruti srce tom puku, začepi njegove uši, zalijepi njegove oči! Nek' svojim očima ne vidi, niti nek' ne čuje svojim ušima! Da njegovo srce ne razumije! Da ne može se obratiti i biti iscijeljen! “
11 Ja tada rekoh: ” Sve do kada, Gospode?“ On reče : ” Sve dok ti gradovi ne budu opustošeni, bez stanovnika, kuće bez ikoga, zemlja opustošena i razorena. “
12 GOSPOD će poslati ljude u daljinu i bit će puno napuštene zemlje u unutrašnjosti države.
13 A i ako opstaje još jedna desetina, u njeno vrijeme i ona bit će stavljena u vatru, kao oboreni hrast i smrdljika, od čega ostaje samo loza sjeme.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.