9. poglavlje
1 Narod koji je hodio u tminama vidio je veliko svjetlo. Nad onima koji nastanjivaše zemlju sjene jedna je svjetlost sinula.
2 Ti si dao obilovati njihovo veselje, ti si uvećao njihovu radost. Oni se raduju pred tobom kao što se raduje žetvi, kao što se kliče pri podijeli blaga.
3 Jer jaram koji ih pritiskivaše, batinu na njihovom pleću, toljagu njihovog zapovjednika tlake, ti si ih slomio kao u dan Madijana.
4 Svaki sok čije gaženje potresa tle i svaki ogrtač uvalja u krvi postaju dobri za spaliti, žrtva vatre. Jer, jedno nam je dijete rođeno, jedan nam je sin dan. Neovisnost je na njegovim ramenima. Ono proglašava svoje ime: ” čudesni-savjetnik, Bog-Jaki, Otac vječni, Princ mira. “
6 Bit će jedna neovisnost rasprostranjena i jedan mir bez kraja za prijestol Davidov i za njegovo kraljevstvo, koje će uspostaviti i učvrstiti na pravu i pravičnosti od sada pa zauvijek - žestina GOSPODOVA, svemoćnost, učinit će to.
7 Gospod je izbacio jednu riječ protiv Jakova, ona pada na Izrael.
8 Sav će ju narod upoznati, Efraim i žitelj Samarije koji kaže u svojem ponosu i svojoj oholosti:
9 ” Cigle su pale, mi ćemo graditi klesanim kamenom, sikomore su oborene, mi ćemo staviti cedrove na to mjesto. “
10 GOSPOD je upravio protiv njega neprijatelje - Resinaon je podigao njegove neprijatelje,
11 Aram na istoku, Filistince otraga i oni su prožderali Izrael punim raljama. Ali sa svim tim, njegov gnjev nije se okrenuo i njegova je ruka još ispružena.
12 A puk se nije vratio onome koji ga udaraše, oni nisu tražili GOSPODA, svemogućeg.
13 Tad je GOSPOD odsjekao u Izraelu glavu i rep, palmu i trstiku, u samo jednom danu:
14 starješine i dostojanstvenici, to je glava, prorok koji poučava laž, to je rep.
15 Vođe tog naroda su ga zavele, a oni koje oni vodiše bili su progutani.
16 To je ono zbog čega GOSPOD neće biti sklon svojim mladim ljudima, on neće imati milosti za siročad svoju i svoje udovice, jer su oni svi nečisti i zlodjelnici, a sva usta ponavljaju govore besmislene. Ali, sa svim tim, njegov gnjev nije se okrenuo i njegova je ruka još ispružena.
17 Jer, zlo prži kao jedna vatra koja proždire trnje i šiblje i sažiže šipražje šumsko, dok se uzdižu stubovi dima.
18 Prekomjernošću gnjeva GOSPODOVOG, svemogućeg, zemlja je uzdrmana, a narod postaje kao žrtva u plamenu: nitko svog brata ne pošteđuje.
19 Odsijeca se desno i još se gladno, ždere se lijevo i još se nije nasitilo, svatko ždere svoje ruke meso.
20 Manase ždere Efraima a Efraim Manaseja, oni se ujedinjuju protiv Jude. Ali, sa svim tim, njegov gnjev nije se okrenuo i njegova ruka još je ispružena.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.