51. poglavlje

1 Ovako govori GOSPOD: Ja ću podići protiv Babilonije i protiv stanovnika "srca mojih protivnika" jedan vjetar uništavatelj. 2 Ja šaljem protiv nje strance koji će ju prorešetati, koji će isprazniti njenu zemlju. Oni iskrsavaju protiv nje odasvud, u dan nevolje. 3 Ne poštedite ni lukonošca koji napinje luk svoj, ni onog koji se kočoperi u svom oklopu, ni njene mlade ratnike: ponudite mi svu njenu vojsku. 4 Kaldejaca, probodeni na njenim ulicama, 5 jer njihova je zemlja puna uvreda glede Sveca Izraelova, dok ni Izrael ni Juda nisu udove svojeg Boga, GOSPODA, svemogućeg. 6 spašavaj se tko može! Inače vi ćete propasti kad ona bude plaćala za svoju nastranost. To je, za GOSPODA, čas osvete: On joj vraća dug svoj. 7 Jedan zlatan pehar u rukama GOSPODOVIM, to je Babilonija! Ona opija cijeli svijet. Pogani su pili njeno vino; ona ih njime izluđuje. 8 pada i slama se. - žalite nad njom ; stavite melem na njene rane; možda ozdravit će ona! 9 - Mi smo pokušali iscijeliti Babiloniju, ali ona je neizlječiva. - napustite ju, neka se svatko od vas vrati u svoju zemlju. Njen slučaj dodiruje nebo, on doseže oblake. 10 GOSPOD je dao da se pojavi naš spas; dođite, prepričavajmo u Sionu djelo GOSPODA našeg Boga. 11 Naoštrite strijele, zgrabite štitove. GOSPOD budi duh kraljeva Medejaca. Da, protiv Babilonije on je stvorio ovaj naum: uništiti ju. To je osveta GOSPODOVA, osveta neba. 12 Uz zidine Babilona dignite barjak, pojačajte stražu. Postavite stražare, stavite ljude u zasjede. Da, da to što je GOSPOD izjavio o stanovnicima Babilona, on je to smislio i on to ostvaruje. 13 Ti koji boraviš pokraj obilnih voda, ti koji si bogat blagom, tvoj je kraj stigao, ti si dobio sve svoje dobitke. 14 GOSPOD, sve-mogući sobom samim priseže: ”Ja ću te ispuniti ljudima brojnim poputa skakavaca koji će ispuštati protiv tebe povike berača.“ 15 Onaj tko stvori zemlju svojom snagom, koji uspostavi svijet svojom mudrošću i koji, svojim razborom, rasprostrije nebesa, 16 pošto nagomila vode bujne u nebesima, koji uzdiže velike oblake s krajeva svijeta, koji otpoče kišu pomoću munja, koji pusti izići vjetrove iz njihovih odaja, 17 svaki čovjek ostaje glup, smeten, svaki livac se zastidje svojeg idola: njegovi su kipovi lažni, nema duha u njima; 18 to su besmislenosti, predmeti neslanih šala, kad im bude trebali polagati račun oni će propasti. 19 Takav nije Dio-Jakovljev, On, to je stvoritelj svega; a Izrael je pleme njegove baštine, GOSPOD, sve-mogući, to je njegovo ime. 20 Ti bijaše za mene jedan bat, jedno ratno oružje. S tobom sam udarao narode. S tobom sam uništavao kraljevstva. 21 S tobom sam udarao kola i njihove vozače. S tobom sam udarao kola i njihove vozače. 22 S tobom sam udarao ljude i žene. S tobom sam udarao stare i mlade. S tobom sam udarao mladiće i djevojke. 23 S tobom sam udarao pastire i njihova stada. S tobom sam udarao ratare i njihove zaprege. S tobom sam udarao povjerenike i upravitelje. 24 Pred vašim očima, ja ću naplatiti Babilonu i svim stanovnicima Kaldeje sve grozote koje su počinili glede Siona - proročanstvo GOSPODOVO. 25 A sad nas dvoje, Planino-kojauništavaš - proročanstvo GOSPODOVO - ti koja uništavaš svu zemlju! Ja usmjeravam ruku protiv tebe, ja te survavam s visine stijena i pretvaram u planinu žeravja. 26 Neće se više vaditi iz tebe ni ugaono kamenje ni kamenje utemeljenja. Ti ćeš postati jedno zauvijek opustjelo mjesto - proročanstvo GOSPODOVO. 27 Dignite barjak na zemlji, zatrubite u rog među poganima. Pokrenite narode u sveti rat protiv nje, sazovite kraljevstva protiv nje; Ararat, Mini, Aškenaz. Zadužite časnike da novače protiv nje. Zaplijenite konje, zbijene kao oblak skakavaca. 28 Pokrenite narode u sveti rat protiv nje: kraljeve Medejaca, njihove upravitelje, sve njihove namjesnike, svo njihovo carstvo. 29 Zemlja podrhtava, počinje plesati kad naumi GOSPODOVI protiv Babilonije ostvaruju se: pretvoriti zemlju Babiloniju u opustjeli prostor, ispražnjen od svojih stanovnika! 30 Junaci babilonijski napuštaju boj, skriveni su u rupama; usahnula je njihova muževna snaga: oni su postali ženice! Spaljuju se nastambe, zasuni su polomljeni. 31 Jedan teklić u trku sustiže drugog, jedan glasonoša sustiže drugog, za oglasiti kralju Babilonije da je njegov grad zauzet škraja na kraj; 32 da su prijelazi zauzeti, ševari zapaljeni i vojnici u bijegu. 33 Ovako govori GOSPOD sve-mogući, Bog Izraelov: Ljepotica Babilonija liči jednoj poljani u času kad ju se poravnava; još malo i žetva će stići na nju. 34 On me progutao, on me usisao, Nabukodonozor, kralj Babilonije, on me ostavio kao polizani pladanj. Kao jedno čudovište, on me progutao, on si je napunio trbuh mojom srži i on me odbacio. 35 Nek' padnu na Babiloniju moje moje muke i moje nevolje! - Pučanstvio Siona može to reći. Nek' padne moja krv na pučanstvo Kaldeje! - Jeruzalem to može reći. 36 Eh dobro! ovako govori GOSPOD: Ja ću uzeti u ruku tvoju parnicu i zauzeti se za tvoju osvetu. Ja ću sasušiti njeno more i usahnuti njen izvor. 37 Babilon će postati jedna hrpa kamenja, jedna jazbina šakala, jedno pusto mjesto koje izaziva krikove užasa; on će biti napušten od svojih stanovnika. 38 Dok zajedno oni riču kao mladi lavovi, grme kao lavići 39 i dok se razjaruju, ja pripremam njihovu gozbu: ja ću ih opiti do besvjesti, oni će zaspati jednim snom bez svršetka, oni se više neće probuditi - proročanstvo GOSPODOVO. 40 Ja ih odvodim na klaonicu kao ovnove, kao ovce s jarcima. 41 Kako! Šešak je zauzet, osvojen je sjaj cijele zemlje! Kako! Babilon je postao jedno pusto mjesto, među poganima. 42 More preplavljuje Babilon koji je potonuo pod njegovim bučnim valovima.. 43 Njegovi gradovi postaju opustjela mjesta, jedna zemlja suše i pustara, jedna zemlja gdje više nitko ne stanuje, gdje ni jedan čovjek ne prolazi. 44 Ja bjesnim protiv Bela, u Babiloniji, ja mu otimam iz usta ona što je proždire. Pogani mu više ne prilaze; čak i bedem Babilonije pada. 45 Vi koji ste moj narod, iziđite iz njega, spašavaj se tko može pred žestokim gnjevom GOSPODOVIM. 46 Za izbjeći da vaša smjelost ne oslabi i da vi ne budete prestrašeni glasinama koja kolaju zemljom - jedne godine takv i jedan silnik smjenjuje drugog -, zaista neće biti zbog tog ponosna, i u njoj svi smrtno ranjeni past će. 48 Tada će nebo i zemlja i sve što je u njima Naime, to sa sjevera dolaze na njega uništavatelji - proročanstvo GOSPODOVO. 49 žrtve cijele zemlje pale su za Babilon; u svoje vrijeme mora pasti Babilon za žrtve Izraelove. 50 Vi, preživjeli od mača, na put! ne zaustavljajte se. misao o Jeruzalemu dođe u duh. 51 Mi nismo ponosni čuti sebe vrijeđati, sram nam prekriva lice: 52 stranci mogu prodrijeti u svetu Kuću GOSPODOVU. u svoj njegovoj zemlji, smrtno ranjeni cviljet će. 53 čak i da se Babilon uzvisi do nebesa nedostupnom čineći svoju utvrdu u visokim s na moju zapovijed - proročanstvo GOSPODOVO. 54 Iz Babilona pozivi u pomoć: veliki užas u zemlji Kaldeji ! 55 To je GOSPOD koji uništava Babilon, ušutkavajući u njoj velike jauke njene; čak i kad bi njihove jadikovke bile kao hučanje velikih voda, oni bi bili ušutkani. 56 Da, on dolazi protiv nje, uništavatelj - protiv Babilonije -: njeni junaci su zarobljeni, njihov luk slomljen. GOSPOD je jedan Bog protuudarca, on zna naplatiti. 57 Ja opijam njene ministre i njene mudrace, njene upravitelje, njene namjesnike i njene junake. Oni padaju u san bez svršeka, oni se više ne bude - proročanstvo Kralja koji ima za ime: GOSPOD, svemogući. 58 Ovako govori GOSPOD, sve-mogući: široki bedem Babilona potpuno je razrušen i njegova visoka vrata uništena su vatrom. Pogani se muče uzalud, pogani se muče za vatru! 59 Evo zapovijedi koju prorok Jeremija dade Serajau, sinu Nerijavljevu, sinu Mahzejiavljevu, kad ovaj bi u Jeruzalemu sa Sedecijasom, kraljem Jude, četvrte godine njegove vladavine. Seraja bijaše zapovjednik ukonačivanja. 60 Jeremija bijaše označio u jednu jedinu knjigu sve nesreće koje će se dogoditi Babiloniji: sve ove prethodne riječi, koje bijahu napisane i kad vidiš i pročitaš sve ove riječi, 62 ti ćeš reći: GOSPODE, Ti si taj koji je ne ostavljajući živih u njemu, ni ljudi ni zvijeri, da će postati pustoš zauvijek! 63 Kad budeš završio čitanje svoje ove knjige, prikačit ćeš na nju jedan kamen i bacit ćeš ju u Eufrat, 64 i reći ćeš: To je ovako kako će zbog nevolja koje sam ja doveo na nju.“ One se muče: sve dovde riječi Jeremijine.