12. poglavlje
1 Tad Job uze riječ i reče:
2 Uistinu, glas naroda, to ste vi, i s vama umrijet će mudrost.
3 Ja također, ja imam jedno ja nisam propao više no vi. Tko ne raspolaže sličnim dokazima?
4 Predmet ismjehivanja mojih usopljujem k tom Bogu koji je negda odgovarao. Predmet poruge ljudima, to je
5 Prijezir na nesreću! to je rijek sretnih, onaj koji oni spremaju onima čija noga klizi.
6 Oni su u miru, šatori hajduka, oni su spokojni, oni koji izazivaju Boga, i čak oni koji hvataju Boga u svoju ruku.
7 Ali ispitaj, dakle, zvijeri one će te obvijestiti, ptice nebeske, one će ti pokazati.
8 Popričaj sa zemljom, ona će te obvijestiti, i ribe morske će ti to ispričati.
9 Jer, koja ne zna, između njih svih, da »to je ruka GOSPODOVA koja je učinila sve to.«
10 On koji drži u svojoj vlasti dušu svega živog i dah svakog tijela ljudskog.
11 » Uho, kaže se, procijenjuje riječi, kao što nepce kuša jela;
12 mudrost bit će u zrelih ljudi; razbor će biti u poznoj dobi.«
13 A, mudrost i moć njega prate, promišljanje i razum su njegovi.
14 Ono što se uništi ne izgrađuje se ponovo, čovjek kojeg on zatvori neće biti oslobođen.
15 Ako on zadrži vode, to je suša, ako ih raspusti, one opustoše zemlju.
16 Sila i uspjeh prate njega, zavedeni čovjek i onaj koji ga zavede njegovi su.
17 On učini da bulazne znalci i udari ludilom suce.
18 On popušta moć kraljevima i zavezuje pregaču na njihovim
19 On čini da bulazne svećenici i obara neuklonjive.
20 On otima riječ govornicima i oduzima razumijevanje starcima.
21 On sasipa prijezir na plemenitaše i odrješuje remenje silnicima.
22 On ogoljuje ponore od njihovih tmine i izlaže svjetlosti sjenu smrti.
23 On uvećava narode, po tome on ih uništava, on pušta narodima raširiti se po tome on ih izgoni.
24 On oduzima razum poglavarima puka i zavodi ih u kaos bez izlaza.
25 Oni ondje tapkaju u tminama bez svjetlosti, a Bog ih zavodi kao pijance.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.