23. poglavlje
1 Tad Job uze riječ i reče:
2 Danas još se moja riječ čini kad moja ruka počiva na mom
3 Ah! da sam ja znao gdje ga pronaći, stigao bih čak do njegovog prijestola.
4 Izložio bih pred njim svoj predmet, imao bih usta puna dokaza.
5 Ja bih znao kojom besjedom on bi mi odgovorio i ja bih razumio ono šbi mi on imao reći.
6 Nasilje da li bi bilo njegova Ne! On bi mi barem poklonio pažnju.
7 Tad bi se jedan pravičan čovjek objasnio s njim i ja bih izbjegao, pobjedonosno, svojem sudu.
8 Ali, idem li ja na istok, on nije ondje, na zapadu, ja ga ne primijetih.
9 Je li zauzet na sjeveru, ja ga ne mogu krije li se na jugu, ja ga ni ondje ne vidjeh.
10 Ipak on zna koji je put moj, ako me iskuša, ja ću otud izići čist kao zlato.
11 Moja je noga prionula njegovim tragovima, ja sam čuvao put njegov i nisam
12 propis s njegovih usana i nisam pokliznuo. Ja sam uzimao njegove naloge više no svoja načela.
13 Ali on, on je sav od jednog komada. Tko će ga vratiti? Njegovo dobro zadovoljstvo, to je gotova stvar.
14 Hoće li on tako izvršiti moju presudu kao toliko drugih što čuva u očekivanju.
15 Evo zašto njegova me nazočnost uzrujava. Što više razmišljam, više ga se plašim.
16 Bog je oslabio moju hrabrost, Moćni me je uznemirio,
17 jer ja nisam bio uništen prije pada tmina, ali on me nije poštedio tame koja dolazi.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.