26. poglavlje
1 Tad Job uze riječ i reče:
2 Kako ti pomažeš čovjeku bez snage, i štitiš ruku bez krjeposti!
3 Kako ti savjetuješ čovjeka bez mudrosti i podjeljuješ naputke!
4 Kome se tvoje rijeći obraćaju, od koga dolazi to nadahnuće koje zrači iz tebe?
5 Dublji nego što su vode i nego nebesa koja nastanjuju, drhte pokojnici.
6 Pakao je gol pred njim, a ponor nema nikakve koprene.
7 On je taj koji zateže Arktik nad prazninom, koji objesi zemlju o ništa,
8 koji smješta vode u svoje oblake, a da oblaci ne prsnu pod njima,
9 koji otimaju vid njegovom prijestolu rastežući na njemu oblak svoj.
10 On je označio jedan krug na licu voda, krajinama svjetlosti i tmina.
11 Stubovi nebesa ljuljaju se, prestrašeni, njegovom prijetnjom.
12 Svojom snagom, on je otopio ocean, svojim razumom, on je skršio
13 Njegov je dah pomeo nebesa, njegova je ruka probola Bježeću zmiju.
14 Ako su takvi porubi njegovih djela, slabi odjek koji mi opažamo, tko bi dakle razumio grmljavinu njegovih podviga?
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.