39. poglavlje
1 Znaš li ti vrijeme kad rađaju kozorozi? Jesi li ti pazio srne u poslu,
2 jesi li računao mjesece njihove trud noće, i znao sat njihova oslobađanja?
3 One se zgrče, donesu svoje mlade i slobodne su od svojih boli.
4 Njihova lanad ojačava i raste na golom, oni odlaze i ne vraćaju se više.
5 Tko osloba? a divlje magare, tko mu razveza sveze
6 kome sam ja doznačio stepu za kuću, slanu zemlju za boravište?
7 On se ruga buci gradova i ne čuje nikad oslara derati se.
8 On istražuje planine, svoju ispašu, u potrazi za najmanjim zelenilom.
9 Bizon hoće li htjeti podnositi tebe služiti, hoćeli provoditi svoje noći u staji tvojoj?
10 Hoćeš li ga prinuditi orati, hoće li branati iza tebe dolinu?
11 Da li to zbog njegove velike snage ti ćeš njemu dati povjerenje i prepustiti svoj rad?
12 Hoćeš li računati na njega za privrediti svoje žito, staviti svoju žetvu u žitnicu?
13 Krilo nojičino veselo tuče, ali da ima ona pera rodina i njeno perje?
14 Kad ona napušta na zemlji svoja jaja, i ostavlja ih grijatin na prašini,
15 ona je zaboravila da ih jedna noga može zgaziti.
16 Gruba za svoje male kao da i ne bijahu njeni, ona se ne brine da li će imati muku za čisti gubitak.
17 To je zašto je Bog njoj uskratio mudrost i nije joj podijelio pamet.
18 Ali čim se ona ispili i izbaci, ona se ruga konju i jahaču.
19 Jesi li ti taj koji daje srčanost konju, koji ogrne njegov vrat grivom,
20 koji ga čini poskakivati kao skakavca? Njegovo ponosno rzanje je užas.
21 Njišteći od veselja, on kopa nogom u dolini i sjuri se u susret oružju.
22 On se ruga strahu, on ne zna za užas, on ne uzmiče pred mačem.
23 Na njemu zveckaju tobolci, koplje i sulica bljeskaju.
24 Podrhtavajući od nestrpljenja, on guta prostor, ne zadržava se više kad zatrubi truba.
25 Na svaki jek trube, on kaže: Aha! Iz daleka, on namiriši boj, grmljavinu zapovjednika i bojni poklič.
26 Je li to po tvojoj pameti kiti se perjem kobac i i širi svoja krila prema jugu?
27 Da li se to po tvojoj zapovijedi orao diže i gradi svoja gnijezda na vrhovima?
28 On nastanjuje jednu stijenu i počiva na jednom zubu stijene neosvojive.
29 Odande, on vreba svoj plijen, on uranja u daljinu pogled svoj.
30 Njegovi se mladi napajaju krvlju, ondje gdje ima mesa i on je tu.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.