41. poglavlje
1 Gledaj, pred njih sigurnost je njegov pogled sam dosta je za
2 Nitko nije dovoljno smion za njega izazvati. Tko bi se dakle usudio držati mi
3 Tko mi je dao predujam koji bih mu Sve ovo što je pod nebesima moje je!
4 Ja neću prešutjeti njegove udove, detalj njegovih podviga, ljepotu njegova sastava.
5 Tko je otvorio sprijeda njegovu odjeću, tko je prodro njegovo dvostruko zubalo?
6 Tko je probio njegovoj ralji oba kapka? Uokolo njegove čeljusti, to je užas!
7 Koja oholost! od tako čvrstih oklopa! dobro zatvoreni, učvršćeni, stisnuti!
8 Jedan dodiruje drugog, ni dah tuda ne proklizne.
9 Svaki se lijepi na svog susjeda, oni se sljubljuju, nerazdvojivi.
10 Iz njegovih kihanja kulja svjetlost, njegove su oči kao zjenice zore.
11 S njegove gubice polaze munje, iskre vatre se otud otkidaju.
12 Dim suklja iz njegovih nozdrva. kao iz ključalog lonca ili kotlića.
13 Njegov dah raspaljuje žeravice, iz njegovih nozdrva izlaze plamenovi.
14 U njegovu vratu boravi sila, pred njim poskakuje straha.
15 Podvoljci njegova tijela ogromni su, oni su se stvrdnuli na njemu, nepomični.
16 Njegovo se srce stvrdnulo kao kamen, on se stvrdnuo kao donji žrvanj.
17 Kad se on uspravi, bogove obuzme strah, panika ih rasprši.
18 Mač ga dosegne ne okrznuvši ga. Koplje, sulica, strijela
19 za njega je željezo slama, a bronca trulo drvo.
20 Strelice iz luka ne nagone ga u, bijeg, za njega, kamenje iz praćke pretvara se u slamu.
21 Buzdovan mu se čini slamkom i on se podruguje zvižduku kopalja.
22 Ima pod njim oštrih krhotina, kao jedna drljača, on se vuče po ilovači.
23 On čini da provrije ponor kao kotao, on pretvori more u kadionicu.
24 On ostavlja brazdu svjetlosti, ponor ima kao jedno bijelo runo.
25 Na zemlji, ništa nije svoj gospodar. On je bio načinjen neustrašivim.
26 On prezire divove, on je kralj nad svim zvijerima.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.