2. poglavlje
1 svirajte u rog na Sionu, uzviknite jedan jauk na mojoj svetoj planini! Nek' svi stanovnici zemlje jecaju: Dan GOSPODOV dolazi, on je blizu.
2 To je jedan dan tmina i mraka, jedan dan oblačnosti i tamnih oblaka. Kao zora , širi se po planinama jedan brojan i moćan narod , takav kakav nikad nije viđen, takav kakvog poslije njega nikad više neće biti, sve do godina najudaljenijih pokoljenja.
3 Pred njim, vatra ždere, iza njega, plamen guta. Poput vrta u Edenu, zemlja je pred njim, iza njega, to je opustošena pustinja. Ništa njemu ne izmiče.
4 On je sličan konjima; kao trkači konji, tako oni jure.
5 To je kao jedna buka bojnih kola koja poskakuju na vrhovima planina; kao pucketanje jadnog gorućeg ognjišta koje guta pruće; kao jedan moćan narod poredan za boj.
6 Pred njim, narodi se svijaju od moli, sva se lica zarumenjuju.
7 Kao junaci, oni jure; poput kakvih ratnika , oni svladavaju zid. Svaki ide svojim putem, oni ne silaze sa svoje staze.
8 Nitko ne gura svog susjeda; svaki napreduje sasvim pravo. Kroz projektile, oni grabe; oni se ne raštrkuju.
9 Oni prolaze grad, jure na bedeme, prodiru kroz kuće; kroz prozore, oni ulaze kao lopovi.
10 Pred njima, zemlja podrhtava, nebo je potreseno; sunce i mjesec se zamračuju i zvijezde trnu svoju svjetlost,
11 dok GOSPOD se oglašava na čelu svoje vojske. Njegovi bataljuni su veoma brojni: moćan je izvršitelj njegove riječi. Velik je Dan GOSPODOV, krajnje strašan: tko ga može podnijeti?
12 Od sada, proročanstvo GOSPODOVO, vraćajte se meni svim svojim srcem s postovima, plačevima, jadikovanjem.
13 Rastrgavajte svoja srca, ne svoju odjeću i vratite se k GOSPODU, svojem Bogu: On je dobrohotan i milosrdan, spor na ljutnji i pun vjernosti. On žali zbog nesreće.
14 Tko zna, možda će on još imati žaljenja i poslije će dati jedan blagoslov, milodar i libacija za GOSPODA, vašeg Boga.
15 Zasvirajte u rog na Sionu, posvetite se postom, oglasite jedan posvećeni sastanak,
16 prikupite narod, sazovite jedan sveti sabor. skupite starce, okupite mladce i djecu dojenčad. Nek' mladenac napusti sobu nevjesta svoju kućicu.
17 Nek' između trijema i oltara plaču svećenici, službenici GOSPODOVI. Nek' oni kažu: ” GOSPODE, imaj milosti za svoj narod; ne pravi od svoje baštine jednu ljagu da se narodi ne rugaju s njom! Zašto bi se govorilo među narodima: Gdje je njihov Bog?“
18 GOSPOD se osipa gorljivošću za svojom zemljom, on ima milosti za svoj narod.
19 GOSPOD odgovara svojem narodu: ” Eh dobro! ja ću vam poslati pšenice, mošta i svježeg ulja. Vi ćete njime biti nasićeni. Nikad više ja od vas neću napraviti jednu ljagu među narodima.
20 Onog koji dolazi sa sjevera, ja ću udaljiti od vas; ja ga tjeram u jednu zemlju bezvodnu i pustu, negovu predstražu prema istočnom moru, njegovu zalaznicu prema zapadnom moru ; podignut će on jedan smrad, podignut će on jednu zarazu: da, velike je stvari on načinio.“
21 Zemljo, ne boj se, kliči i raduj se: jer GOSPOD čini velike stvari.
22 Ne bojte se, poljske zvijeri: pašnjaci stepski nanovo će ozelenjeti, drveta će ponijeti plodove svoje, smokve i loze davat će svoja bogatstva.
23 Vi, ljudi Siona, kličite i radujte se u GOSPODU, svojem Bogu. On vama daje kišu jesensku da vas spasi, on daje na vas pasti pljusak, kišu jesensku, kišu proljetnu, kao nekad.
24 Gumna se pune žitom, podrumi obiluju širom i svježim uljem.
25 Ja nadoknađujem za vas godine koje je "rojitelj" pojeo, glodatelj , "žderač", sjekač, moja velika vojska koju sam ja poslao protiv vas. Moj narod neće više upoznati srama, nikada.
26 Vi ćete znati da sam ja u sred Izraela, ja, i da sam ja GOSPOD, vaš Bog, I da uopće nema drugog. Moj narod neće više upoznati sram, nikada. Gospodin će prosuti svoh Duh na sve
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.