2. poglavlje
1 Tada GOSPOD posla jednu veliku ribu da proguta Jonu. I Jonas ostade u utrobi ribe tri dana i tri noći.
2 Iz utrobe ribine, on uzmoli GOSPODA, svog Boga.
3 On reče: U strahu koji me stišće, ja molim GOSPODA: on mi odgovori; iz trbuha Smrti, ja pozivam u pomoć: ti čuješ moj glas.
4 Ti si me bacio u ponor srca oceana gdje me tijek okružuje; svi tvoji valovi i tvoji talasi razbijau se o mene.
5 Tako da ja sebi rekoh: Ja sam otjeran s tvojih očiju. Ali ipak, ja nastavljam gledati prema tvom svetom Templu.
6 Vode me stežu sve do gušenja dok valovi ponora me okružuju; trstike će biti isprepletene iznad moje glave.
7 Ja sam sišao sve do rodnice planinama; zauvijek su zasuni zemaljski od Smrti povučeni nada mnom. Ali, iz jame ti ćeš me uspeti živog, oh! GOSPODE, moj Bože!
8 Sve dok moj dah ne stane i ne izda me, ja se sjećam i govorim: ” GOSPODE “. I moja molitva stiže sve do tebe, sve do svetog Templa.
9 Gorljive pristaše ništavnih idola, nek' zaniječu svojim nabožnostima!
10 Za mene, u opjevavanju djela milosti ja ću ti ponuditi žrtve, i ispuniti zavjete koje sam dao. GOSPODU pripada spasenje!
11 Tad GOSPOD zapovjedi ribi i ori povrati Jonasa na kopno.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.