14. poglavlje
1 Evo što sinovi Izaraelovi baštiniše u zemlji Kanaanovoj, što im dadoše u baštinu svećenik Eleazar, Jošua, sin Nunov, i poglavari obitelji plemena sinova Izraelovih:
2 njihova baština se podijeli ždrijebanjem kao što to GOSPOD bijaše propisao putem posredništva Mojsijevog za devet plemena i jedno polu-pleme.
3 Jer, Mojsije bijaše dao u baštinu dvama plemenima i jednom polu-plemenu, s druge strane Jordana, ali Levitima ne bijaše dao baštine u sred drugih.
4 U stvari sinovi Josipovi činili su dva plemena, Manasej i Efraim, i on ne dade nikakav dio Levitima u zemlji, osim gradova boravišta kao i njihovih komunala za stada njihova i za dobra njihova.
5 Sinovi Izraelovi postupiše kao što to GOSPOD bijaše propisao Mojsiju i oni podijeliše zemlju.
6 Sinovi Jude pronađoše Jošuu u Gilgalu i Kaleb, sin Jefunov, Kenizita, njemu reče: ” Ti znaš dobro što GOSPOD bijaše rekao Mojsiju, čovjeku Božjem, o meni i o tebi u Kadeš-Barnei.
7 Ja imah 40 godina kad Mojsije, sluga GOSPODOV, me posla iz Kadeš-Barneae za uhoditi zemlju i ja mu načinih izvješće po savjesti svojoj.
8 Moja braća koja se bijahu uspela sa mnom oslabila su smionost naroda, dok ja slijedih bez rezerve GOSPODA, svojeg Boga.
9 Tog dana, Mojsije načini prisegu: Ja prisežem da zemlja koju tvoja noga bude gazila bit će zauvijek baštinom tvojom i onaj sinova tvojih, jer ti se bezrezerve slijedio GOSPODA, Boga mojega.
10 Sada, evo kako me GOSPOD održava u životu prema riječi svojoj, to jet 45 godina od kako GOSPOD je izrekao tu riječ Mojsiju otkako Izrael hodaše pustinjom; i sada evo me danasstarog 85 godina.
11 I danasimam onoliko snage koliko imadoh kad me Mojsije otposla u tu misiju; moja sadašnja snaga vrijedi one koju imadoh tada za bojevati i zadržati svoje mjesto.
12 - Daj mi dakle ovu planinu o kojoj je GOSPOD govorio onog dana, jer ti si znao, onog dana, da se Anakiti tu nalaze i veliki utvrđeni gradovi. Možda GOSPOD bude sa mnom i ja budem uzeo ih u posjed kao što je to GOSPOD rekao.“
13 Jošua blagoslovi Kaleba, sina Jefuneova, i dade mu Hebron za baštinu.
14 To je ono zbog čega Kaleb, sin Jefuneov, Kenezit, je imao Hebron za baštinu sve do dana ovoga jer bez rezerve bijaše slijedio GOSPODA, Boga Izraelovog.
15 Ime Hebron bijaše ranije Kirijat-Arbi: Arba bijaše najveći čovjek među Anakitima, zemlja bi u miru, bez rata.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.