19. poglavlje

1 Drugi put, kocka pade na Šimuna, plemenu sinova Šimunovih prema njihovim zadrugama. Njihova se baština nalaziše u sred baštine sinova Judinih. 2 U svoju baštinu oni primiše: Beer-Šebu, Šebu, Moladau, 3 Hasar-Šual, Balu, Esem, 4 Eltolad, Betul, Hormu, 5 Siklag, Bet-Markavot, Hasar-Susu, 6 Bet-Levaot, Šaruhen: trinaest gradova i njihova sela; 7 Ain, Rimon, Ezter i Ašan: četiri grada i njihova sela; 8 sva sela uokolo tih gradova sve do Balat-Bera koji je Ramat na jugu. Takva bi baština sinova Šimunovih prema njihovim zadrugama. 9 Baština sinova Šimunovih bi uzeta na dijelu sinova Judinih, jer dio sinova Judinih bijaše prevelik za njih i tako sinovi Šimunovi primiše svoju baštinu u sred one sinova Judinih. 10 Treći put, ždrijeb označi sinove Zabulonove prema njihovim klanovima. Granica njihove baštine pružala se čak do Sarida; 11 uspinjala se prema zapadu i Mareali, dodirivala Dabešet, potom potok koji je sučelice Jokneamu. 12 Od Saride, one okretaše prema zapadu, k istoku sunca, na granicu Kislot-Tabora, produžavaše se prema Daveratu i uspinjaše u Jafiju. 13 Odatle, ona prolaziše k istoku u Gat-Hefer, Ita-Kasin, nastavljaše u Rimon i savijaše se prema Neau. 14 Granica obilazie na sjeveru Hanaton i i dodirivaše tjesnac Jiftah-El; 15 s Katatom, Nahalalom, Šimronom, Jidealom, Betlemom: dvanaest gradova i njihova sela. 16 Takva bijaše baština sinova Zabulonovih prema njihovim zadrugama, njihovi gradovi i njihova sela. 17 Četvrti put, ždrijeb pripade Isakaru, sinovima Isakarovim, prema njihovim zadrugama. 18 Njihova granica iđaše prema Izreelu, Kesulotu, Šunemu, 19 Hafaraimu, Šihonu, Anaharatu, 20 Rabitu, Kišionu, Evesu, 21 Remet, Ein-Ganim, Ein-Hada, Bet-Pases. 22 Granica dodirivaše Tabor, Šahasimu, Bet-Šemeš i dosezala Jordan: šesnaest gradova i njihova sela. 23 Takva bi baština sinova Isakarovih prema njihovim zadrugama, njihovi gradovi i njihova sela . 24 Peti put, ždrijeb pripade plemenu sinova Ašerovih prema njihovim zadrugama. 25 Njihova granica bijaše Helkat, Hali, Beten, Aksaf, 26 Alamekek, Amead, Mišeal; ona doticaše Karmel na zapadu i Šihor - Livnat; 27 on skretaše, na istoku sunca, k Bet-Dagonu, doticala Zabulon i tjesnac Jiftah-El, na sjeveru Bet-Emeka i Nejela; produžavaše se prema Kavulu u lijevo, 28 i prema Evronu, Rehovu, Hamonu i Kanai sve do Velikog Sidona. 29 Granica okretaše prema Ramai sve do Tvrđave Tir, i granica okretaše prema Hosai i dopiraše do mora u pokrajini Akziva; 30 s Umom, Afekom, Rehovom: 22 grada i njihova sela. 31 Takva bi baština plemena sinova Ašerovih prema njihovim zadrugama, njihovi gradovi i njihova sela. 32 Šesti put ždrijeb pripade sinovima Neftalijevim, sinovima Neftalijevim prema zadrugama njihovim. 33 Njihova granica iđaše od Helefa, od Elona kroz Sananim, Adami-Nekev, Javnel, sve do Lakuma, i svršavaše u Jordanu. 34 Granica okretaše prema zapadu u Aznot-Tabor i odatle se produžavaše prema Hukoku. Ona dodirivaše Zabulon šjuga i Ašer sa zapada, potom Judu, Jordan budući sa strane istoka sunca. 35 Utvrđeni gradovi bijahu: Sidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret, 36 Adama, Rama, Hasor, 37 Kedeš, Edrei, Ein-Hasor, 38 Jireon, Migdal-El, Horem, Bet-Anat, Bet-Šemeš; devetnaest gradova i njihova sela. 39 Takva bi baština plemena sinova Neftalijevih prema njihovim zadrugama, ti gradovi i njihova sela. 40 Sedmi put ždrijeb pripade sinovima Danovim, prema njihovim zadrugama. 41 Granica njihove baštine bijaše Sorea, Eštaol, Ir-Šemeš, 42 Šalabin, Ajalon, Jitla, 43 Elon, Timnata, Ekron, 44 Elteke, Gibeton, Balat, 45 Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon, 46 vode Jarkona, Rakon, šteritorijom nasuprot Jaffi. 47 Ali, teritorija sinova Danovih njima izmače; tada se sinovi Danovi uspeše, povedoše rat protiv Lešema i domogoše ga se. Posjekoše ga mačem i uzeše ga u posjed. Oni se tu smjestiše i dadoše Lešemu ime Danovo koje bijaše od njihovog pretka Dana. 48 Takva bi baština plemena sinova Danovih po njihovim zadrugama, ti gradovi i njihova sela. 49 Kad bi završeno uzimanje u baštinu zemlje prema njenim granicama, sinovi Izraelovi dadoše jednu baštinu Jošui, sinu Nunovu, u sred njih. 50 Prema zapovijedi GOSPODOVOJ, oni njemu dadoše grad koji bijaše zatražio, Timnat-Serah u planini Efraim. On iznova podiže grad i smjesti se u njemu. 51 Takve su baštine što svećenik Eleazar, Jošua, sin Nunov, i poglavari obitelji plemena sinova Izraelovih doznačiše ždrijebanjem u Silu pred GOSPODOM na ulazu u šator susretanja. Oni tako završiše razdiobu zemlje.