22. poglavlje

1 Tada Jošua pozva Rubenite, Gadite i polu-pleme Manasejevo. 2 On im reče: ” Vi ste ostvarili sve što vam Mojsije bijaše propisao, sluga GOSPODOV, i vi ste se pokorili mojoj zapovijedi u svemu što sam vam propisao. 3 Tijekom dugih godina i sve do ovog dana, vi niste napustili svoju braću; pazili ste ostvariti zapovijedi GOSPODA, svojeg Boga. 4 Sada, pošto GOSPOD, vaš Bog, je dodijelio mir vašoj braći kako im bijaše rekao, vi možete sada otići k šatorima svojim, u zemlju koja vama pripada i koju vam je dao Mojsije, sluga GOSPODOV, s onestrane Jordana. 5 Samo, pazite dobro primijenjivati zapovijedi Zakona koji vama propisa Mojsije, sluga GOSPODA, vašeg Boga; ljubite GOSPODA, svojeg Boga; hodite u svemu njegovim putovima, čuvajte njegove zapovijedi, prionite užnjega, služite mu svim svojim srcem i svim bićem svojim. “ 6 Jošua ih blagoslovi i otpusti ih; i oni odoše k šatorima svojim. 7 Jednoj polovici plemena Manasejeva Mojsije bijaše jedan dio u Bašanu; drugoj polovici plemena, Jošua dade jedan dio s njihovom braćom s ove strane Jordana, na zapadu. Kad ih Mojsije otposla k šatorima njihovim, on i njih jednako blagoslovi. 8 On im reče: ” Vratite se k šatorima svojim s velikim bogatstvom i veoma brojnim stadima, sa srebrom, zlatom, broncom, željezom, odjećom, u velikoj količini. Podijelite sa svojom braćom plijen neprijatelja svojih. “ 9 Tako se vratiše sinovi Rubenovi, Sinovi Gadovi i polu-pleme Manasejevo; oni napustiše sinove Izraelove u Silu u zemlji Kanaan za otići u zemlju Galad, zemlju svojeg vlasništva koju su primili u posjed na zapovijed GOSPODOVU po posredništvu Mojsijevom. 10 Oni tako stigoše u Gelilot jordanski koji je u zemlji Kanaan i sinovi Rubenovi, Gadovi i polu-pleme Manasejevo tu sagradiše jedan oltar pokraj Jordana, jedan oltar veličanstvenog izgleda. 11 Sinovi Izraelovi doznadoše da se govorilo: ”Sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polu-pleme Manasejevo sagradili su jedan oltar nasuprot zemlji Kanaan, u Gelilotu jordanskom, pokraj sinova Izraelovih.“ 12 Čim sinovi Izraelovi to doznadoše, skupi se sva zajednica sinova Izraelovih u Silu da bi ih napali. 13 Sinovi Izraelovi poslaše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polu-plemenu Manasejevu, u zemlju Galad, Pinhasa, sina svećenika Eleazara, 14 kao i deset odgovornih s njim , jedan odgovorni po obitelji za svako od plemena Izraelovih, svatko od njih bijaše poglavar svoje očinske obitelji, prema tisućicama Izraelovim. 15 Oni dođoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polu-plemena Manasejeva un zemlju Galad i govoriše im ovim riječima: 16 ” Ovako govori sva zajednica GOSPODOVA: Kakva je to nevjera koju ste počinili prema Bogu Izraelovom, da ste se danasodstranili od GOSPODA gradeći jedan oltar i da ste se pobunili danasprotiv GOSPODA? 17 Grješka Peorova ne dostaje li nam? Mi još nismo danas očišćeni, usprkos nevolji koja pade na zajednicu GOSPODOVU! 18 Vi se danaspobunjujete protiv GOSPODA, on je taj koji će se razjariti sutra protiv sve zajednice Izraelove. 19 Dakle, ako je zemlja u vaše posjedu nečista, prijeđite dakle u zemlju vlasništa GOSPODOVOG gdje se nalazi boravište GOSPODOVO; budite vlasnici u sred nas, ali ne bunite se protiv GOSPODA, ne bunite se protiv nas gradeći jedan drugi oltar, pokraj onoga GOSPODOVOG, našeg Boga. 20 Kad Akan, sin Zerahov počini jednu nevjeru prema zabrani, nije li na cijelu zajednicu Izraelovu došao gnjev? A on ne bi sam koji propade zbog svoje grješke. “ 21 Sinovi Rubenovi, sinovi gadovi i polu-pleme Manasejevo odgovoriše poglavarima tisuća Izraelovih i rekoše im: 22 ” Bog, Bog, GOSPOD, Bog, Bog, GOSPOD to zna i Izrael znat će to! Ako je to po pobuni, ako je to po nevjeri protiv GOSPODA, ne spasi našu ovaj dan! 23 Ako smo mi sagradili jedan oltar da bi se okrenuli od GOSPODA i ako je to za nuditi holokauste i ponude, ako je to za nuditi žrtve mira, nek' nam GOSPOD zatraži račun! 24 Ali ne, to je po zabrinutosti da smo mi učinili to, misleći na slučajnost da bi sinovi Izraelovi mogli mogli sutra reći sinovima našim: Što to ima zajedničko između vaši GOSPODA, Boga Izraelovog? 25 Između naši vas, sinova Rubenovih i sinova Gadovih, GOSPOD je uspostavio jednu granicu, Jordan. Vi nemate ništa šGOSPODOM! Vaši će sinovi potaknuti naše sinove da prestanu bojati se GOSPODA! 26 Mi smo si tada rekli: Treba nam izgraditi ovaj oltar, ne za holokauste ni za žrtve, 27 veće kao svjedočanstvo između naši vas, i između naših potomaka, da je služba GOSPODOVA što mi izvršavamo pred licem njegovim, našim holokaustima, našim žrtvama mira, da sutra vaši sinovi ne kažu sinovima našim : Vi nemate nikakvog dijela u GOSPODA. 28 Mi smo si rekli: Ako sutra nama i našim potomcima bude to rečeno, mi ćemo reći: Gledajte obličje isto oltara GOSPODOVOG što su očevi naši postavili ne za naše holokauste ili žrtvovanja, već kao svjedočanstvo između naši vas… 29 daleko od našpomisao da se pobunimo protiv GOSPODA i da se danasokrenemo od GOSPODA podizući jedan oltar holokausta , ponuda i žrtava, osim oltara GOSPODOVOG, koji se nalazi pred njegovim boravištem! “ 30 Kad svećenik Pinhas, odgovorni zajednice i poglavari tisućica Izraelovih koji bijahu s njim čuli su te riječi koje izgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i sinovi Manasejevi, oni biše zadovoljni. 31 Pinhas, sin svećenika Eleazara, reče sinovima Rubenivim, sinovima Gadovim i sinovima Manasejevim: ”Mi znamo današda je GOSPOD u sred našpošto vi niste počinili tu nevjeru prema GOSPODU. Vi ste tako oslobodili sinove Izraelove ruke GOSPODOVE. “ 32 Pinhas, sin svećenika Eleazara, i odgovorni napustiše sinove Rubenove i sinove Gadove i vratiše se iz zemlje Galad u zemlju Kanaan k sinovima Izraelovim, kojima dadoše izvješće. 33 Sinovi Izraelovi biše zadovoljni i blagosloviše Boga, on i se odrekoše izvesti napad protiv njih i popustošiti zemlju koju nastanjivahu sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. 34 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvaše oltar: ” On je svjedok između nas da je GOSPOD Bog.“