9. poglavlje
1 No, doznavši sve to, svi kraljevi koji se nalaziše s onestrane Jordana u Planini, u Niziji i na svem primorju Velikog Mora, u okolici Libana - Hititi, Amoriti, Kanaanci, Periziti, Hiviti, Jebuziti –
2 udružiše se za zajednički boj protiv Jošue i Izraela.
3 Žitelji Gabaona saznadoše što Jošua bijaše učinio u Jerihonu i u Aju,
4 oni također lukavo postupiše: prerušiše se, uzeše trošne vreće za svoje magarce, stare vinske mješine, rastrgane i pokrpane;
5 oni staviše na svoje noge sandale istrošene i pokrpane i na sebe izlizanu odjeću; sav kruh njihove obskrbe bijaše suh i izmrvljen.
6 Oni odoše pronaći Jošuu u tabor Gilgal i reći njemu i ljudima Izraelovim: ” Mi dolazimo izdaleke zemlje. Sada, zaključite dakle s nama jedan savez. “
7 Ljudi Izraelovi rekoše Hivitima: ” Možda vi stanujete usred nas? Kako bismo mi mogli s vama sklopiti savez? “
8 Ali, oni rekoše Jošui: ” Mi smo tvoje sluge. “ A Jošua njima reče: ” Tko ste vi i otkuda dolazite? “
9 Oni njemu rekoše: ” Tvoje sluge dolaze izjedne vrlo daleke zemlje radi GOSPODA Boga tvojega, jer mi smo doznali za ugled njegov, sve ono što je učinio u Egiptu
10 i sve ono što je učinio dvama kraljevima Amorita koji se nalaze s one strane Jordana, Sihonu, kralju Hešbona, i Ogu, kralju Bašana, koji stanuje u Aštarotu.
11 Naši poglavari i svi žitelji naše zemlje su rekli: Uzmite sa sobom popudbinu za put; idite njima u susret i recite im: Mi smo vaše sluge. Sada, zaključite dakle s nama jedan savez.
12 Evo našeg kruha, bijaše vruće kad smo pripravljali popudbinu u našim kućama na dan kad smo krenuli da bi došli k vama; sada, evo ga suhog i u mrvama.
13 Ove vinske mješine koje bijašmo napunili dok bijahu nove, evo ih kako su razderane; naša odjeća i naše sandale, evo ih istrošenih nakon jednog dugog putovanja.“
14 Izraeliti uzeše njihovu popudbinu, ali oni ne upitaše za savjet GOSPODA.
15 Jošua sklopi mir s njim a i zaključi jedan savez koji im ostavi život; odgovorni zajednice dadoše im jednu prisegu.
16 No, po isteku tri dana, što su sklopili jedan savez s njim a, sinovi Izraelovi doznaše da ti ljudi bijahu njihovi susjedi i da stanovahu usred njih.
17 Sinovi Izaraelovi odoše i uđoše treći dan u njihove gradove koji bijahu Gabaon, Kefira, Berut, i Kirijat-Jearim.
18 Sinovi Izraelovi ih ne pobiše, jer odgovorni zajednice njima bijahu dali prisegu po GOSPODU, Bogu Izraelovu, ali sva zajednica je mrmljala protiv odgovornih.
19 Svi odgovorni rekoše cijeloj zajednici: ”Mi smo im prisegli po GOSPODU, Bogu Izraelovu; od sada, mi više ne možemo njima nanijeti zlo.
20 Evo što nam je činiti: mi ćemo njima ostaviti živote da gnjev našne dohvati radi prisege koju smo im dali.“
21 Odgovorni pošto su za njih rekli: ”Nek' žive!“, oni postadoše drvosječe i vodonoše za cijelu zajednicu, prema onome što im odgovorni bijahu rekli.
22 Jošua ih pozva i reče im: ” Zašto ste našprevarili govoreći: Mi stanujemo veoma daleko, kad vi stanujete u sred nas?
23 Od sada vi ste prokleti i nitko od vašneće prestati biti slugom - drvosječa i vodonoša - za dom mojeg Boga. “
24 U odgovoru Jošui, oni rekoše: ”U stvari često su našizvještavali o tome što GOSPOD, tvoj Bog, bijaše propisao svojem sluzi Mojsiju: dati vam cijelu zemlju i istrijebiti sve stanovnike zemlje pred vama. Mi smo vašse veoma uplašili; to je ono zbog čega smo postupili ovako.
25 Sada, evo našu tvojoj vlasti; postupaj šnama kako ti se čini dobro i pravedno.“
26 Jošua s njim a postupi tako da ih istrgnu vlasti sinova Izraelovih koji ih ne pobiše.
27 Onog dana, Jošua ih namjesti kao drvosječe i vodonoše za zajednicu i za oltar GOSPODOV sve do ovog dana, na mjestu koje bi Bog izabrao.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.