13. poglavlje
1 Kad bi već kasno, njegove sluge požuriše otići. Bagoas spolja zatvori šator; on odstrani pomoćnike iz nazočnosti svog gospodara i oni odoše leći.
2 Svi, naime, bijahu umorni, jer su previše pili. Judita bi ostavljena sama u šatoru s Holofernom oborenim na svom krevetu, jer bijaše utopljen u vinu.
3 Judita reče njegovom robu da ostane izvan spavaće sobe i da nadgleda izlaz kao što to čini svakog dana; ona reče da će sama izići za svoju molitvu. Isto to reče ona i Bagoasu.
4 Svi se povukoše iz njegove nazočnosti i nitko, od najmanjeg do najvećeg, ne ostade u njegovoj spavaćoj sobi. Judita, stojeći pokraj Holofernova kreveta, reče u svom srcu: ” Gospode, Bože sve sile, baci jedan pogled u ovaj čas na djela mojih ruku za oduševljenje Jeruzalema.
5 Jer sad je čas za preuzeti skrb za tvoju baštinu i ostvariti moje poduzeće za smrviti neprijatelje koji su se podigli protiv nas.“
6 Tada, primičući se prema rubu prečki kreveta koja bijaše pokraj Holofernove glave, on izvuče njegovu sablju krivošiju
7 i, približivši se krevetu, ona dohvati kosu na njegovoj glavi i reče: ” Ojačaj me u ovaj dan, Gospodine Bože Izraelov.“
8 Ona svom snagom udari dva puta u njegov vrat i skinu mu glavu.
9 Potom ona otkotrlja njegovo tijelo s ležaja i skinu komarnik sa stubova; malo zatim, ona iziđe i predade Holofernovu glavu svojoj pratilji,
10 koja ju stavi u svoje bisage za opskrbu. One iziđoše zajedno, za ići na molitvu. One prođoše tabor, zaobiđoše klanac, uspeše se u planinu Betulije i stigoše k svojim vratima.
11 Judita izdaleka reče onima koji bijahu stražari kod vrata: ” Otvarajte, otvarajte vrata. Bog, naš Bog je s nama za pokazati svoju snagu u Izraelu i svoju snagu protiv neprijatelja, kao što je to učinio danas.“
12 Tada, kad ljudi iz njenog grada bijahu začuli njen glas, oni se požuriše sići prema vratima svog grada; oni pozvaše starješine grada.
13 I svi dotrčaše, od najmanjeg sve do najvećeg, jer njen dolazak im se činio nevjerojatan; oni otvoriše vrata, primiše ih, zapališe jednu vatru za osvijetliti i okružiše ih.
14 Ona im kaza snažnim glasom: ” Hvalite Boga. Hvalite ga. Hvalite Boga koji nije povukao svoje milosrđe od kuće Izraelove, već je smrvio naše neprijatelje ove noći mojom rukom.“
15 Potom, budući izvukla glavu iz svojih bisaga, ona im ju pokaza i reče im: ”Evo glave Holofernove, glavnog zapovjednika vojske Asurove, i evo komarnika pod kojim on bijaše ispružen za vrijeme svog pijanstva.
16 Gospodin ga je udario mojom ženskom rukom. Života mi Gospodovog koji me je štitio na putu koji sam slijedila, moje ga je lice zavelo za njegov poraz, a da ne počini grijeh sa mnom za moje prljanje i moj sram.“
17 Sav narod bi potpuno preneražen; klanjajući se, oni obožavahu Boga i govoriše jednodušno: ”Ti si blagoslovljen o naš Bože, ti koji si uništio danas neprijatelje našeg naroda.“
18 Ozias joj reče: ” Blagoslovljena budi, kćeri moja, od Boga svevišnjeg, više no sve žene koje su na zemlji, i blagoslovljen budi Gospod naš Bog, on koji je stvorio nebesa i zemlju, on koji te vodio za raniti u glavu zapovjednika naših neprijatelja.
19 Naime, tvoje ufanje neće napustiti srce ljudi koji će se sjećati zauvijek snage Božje.
20 Nek' Bog učini da ti budeš trajno zanesena i pohođena njegovim dobrima, jer ti nisi štedjela svoj život zbog ponižavanja našeg roda, već si se suprotstavila našem padu idući ravno do cilja pred našim Bogom.“ I sav narod reče: ”Tako jest. Tako jest.“
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.